Fra Ivo Peran je zbog teške bolesti i radi uvjeta posebne medicinske njege, u srpnju 2003., iz riječke bolnice prevezen u samostan na Poljudu u Splitu, gdje se preselio u vječnost na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna 2003.
Njegovi posmrtni ostaci su preneseni na Košljun, te položeni u zajedničku franjevačku grobnicu nakon veličanstvenog sprovodnog slavlja koje se održalo 18. rujna, uz nazočnost dvojice biskupa (krčki biskup Valter Župan i riječko-senjski nadbiskup Ivan Devčić), stotinjak svećenika, brojnih redovnica i još brojnijih vjernika.
Zbog velikog broja nazočnih, misno slavlje je održano na prostoru uz lučicu, a odatle se u ophodu s lijesom krenulo stazom oko Košljuna, do samostanskog groblja. Zborovođa Anđelo Žic iz Punta, velikim i malim zborom pratio je ovu svečanost ispraćaja ‘raspjevanog’ fratra, koji je za sobom ostavio trag svetog i radosnog življenja.
Na sprovodu je, između ostalog, pročitana i rečenica iz brzojava koji je za tu prigodu poslao fra Bonaventura Duda: „Ja ga smatram čovjekom sveta života. I već sada potpisujem molbu da u svoje vrijeme, što prije, započne njegova kauza.“ Neuobičajena gesta, koja je slijedila nakon čitanja ovog brzojava, bio je veliki pljesak svih prisutnih. Taj pljesak je značio potvrdu onoga što je bilo pročitano.
Događaj ‘rastanka’ s fra Ivom nastavio se i u narednim godinama uz obljetnicu smrti. Naime, svake godine, u subotu koja je najbliža datumu smrti Sluge Božjega, na Košljun dolaze brojni poštovatelji da sudjeluju u obilježavanju obljetnice. Uz popratne duhovne programe tih dana, došlo se do ideje da se u prigodama obljetnice priređuju i sportski turniri mladih, u nogometu i jedrenju, oko čega brine Petar Kopanica, turistički djelatnik iz Punta, veliki poštovatelj Sluge Božjega.
Pomalo i spontano, počeo je rasti ‘glas svetosti’ (fama sanctitatis) na Košljunu i drugdje, u različitim oblicima. Tako su neki zborovi počeli djelovati pod imenom ‘fra Ivan Peran’ (župa sv. Nikole Tavelića u Rijeci, te zbor katoličke misije u Wiesbadenu u Njemačkoj), u Kaštel Starom jedna je ulica dobila naziv po fra Ivanu Peranu, a na njegovoj obiteljskoj kući postavljena je spomen-ploča njemu u čast.
U normama Kongregacije za postupak proglašenja blaženih i svetih stoji da se tom važnom i dugotrajnom poslu može pristupiti nakon pete obljetnice od smrti kandidata za oltar. Provincija sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, kojoj je pripadao fra Ivan Peran, poduzela je potrebne korake za taj proces. Provincijal fra Josip Sopta uputio je dopis generalnom postulatoru franjevačkog reda, fra Luki de Rosa, s prijedlogom da fra Bernardin Škunca bude vicepostulator, što je prihvaćeno službenim dekretom.
Na temelju ovog imenovanja, moglo se pristupiti biskupijskom procesu Postupka. Nakon izražene dobre volje da se Postupak vodi u Krku, u Riječkoj metropoliji, gdje je fra Ivan proveo najveći dio svog redovničkog života, ipak se cijeli Postupak prebacio u Split, odnosno u Nadbiskupski ordinarijat u Splitu. Naime, prema normama Kongregacije za postupak proglašenja blaženih, vođenje Postupka se treba obavljati tamo gdje je pokojnik umro. Tako je Split postao mjesto odvijanja biskupijskog procesa za proglašenje blaženim Sluge Božjega fra Ivana Perana.
