P. Josip Antolović, DI, piše u ‘Velikani kroz travanj’ za 16.4. – sv. Bernardica: 

„Toliko toga je o Lurdu i Bernardici napisano; mogu li ja išta nadodati ili novo reći?“ To sam pročitao spremajući se za Lurd, tim više, što smo trebali stići u Lurd baš na njezin dan: 15.4. iz Rijeke, 16.4. u 9:30 u Lurdu. I ja sam nakanio nešto napisati, štoviše, čini mi se da MORAM priopćiti, jer ne smijem šutjeti o onome što sam vjerom vidio i doživio. Tako rekoše apostoli, tako reče Bernardica, tako svatko koji djetinjom dušom proboravi koji dan u Lurdu.

Samo se u jednom slažem s p. Antolovićem: mogu li JA što novo reći?… JA ne mogu, ali Bog može preko mene. Loš orguljaš i na najboljim orguljama nema što reći, nego pokazati da je loš orguljaš. Majstor će znati mnogo reći i na najsiromašnijim orguljama. Neusporedivo najveći majstor – orguljaš – jest Gospodin, i on će preko svakog od bezbrojnih registara imati što reći. I ja sam jedan od bezbrojnih registara Božjih orgulja, pa neka Gospodin zaigra svoju improvizaciju!

Svaki put kad sam prelazio i mimoilazio Gospin kip nasred velikog trga ESPLANADE, a često sam prolazio i po nekoliko puta dnevno, zaustavio bih se i promatrao GOSPIN OSMJEH.

On mi je svaki put vedrio, činio lakšim, prijemljivijim za sve što Gospodin hoće. Taj osmjeh mi je dao doživjeti toplinu majčinske ruke koja me neprestano prati i drži. To je Očeva Radost vidljiva na licu Majke. Po tom osmjehu Oca osjećam blizu, neposredno, tu – u sebi, u srcu, u pameti i sebe u Njemu; a to je sigurnost, sretna i prebogata SIGURNOST, i jedina SIGURNOST. Izvan te, drugu i ne želim i ne tražim. Bog moj, sve! Biti malen, u Bogu nestati… Ne ja, u meni živi Bog – svojom voljom, svojim željama, svojim nakanama – a to je jedino DOBRO. Onaj koji jedini JEST „JA JESAM“.

Prema Lurdu: 

Pripremam vodič: Milano, Genova, Nica, Avignon, Carcassone…

U Lurdu:

Šutim, osluškujem.

Iz Lurda: 

Ne mogu šutjeti o onome što sam čuo i vidio, što me je ispunilo… 

U školi (teologija): „Pun ste Lurda, vidi vam se na licu… Odsjevate Lurdom…“

Punat – TR: „Blistate Lurdom…“

Rijeka – probe zbora: „Blistate…“

Rijeka – vjeronauk: „Lurd… djeca pjevaju AVE, AVE, AVE MARIA!

Ne poznaju Lurd…

Svima:

‘Ulaganje’ u Lurd: Stavljajte kunu po kunu za Lurd, Lurd će vas obogatiti daleko više nego ulaganje u lutrije!

Sviće. U autobusu tišina. Netko spava, netko barem zatvorenih očiju odmara, kao što sam i ja nakon Avignona i Carcassona. Ravnica. Mir. Rijetko se koga vidi, iako je blizu 8:00. Pred nama s lijeva tihi, snježni, jasni Pirineji. Za nama, obazrem se, istok sa sramežljivim suncem. 

Iz noći iskrsavaju zidine, kule, šiljci utvrda, prazne ulice; tek ponegdje svijetao prozor čuvara starih gradova Avignona i Carcassona. Gradovi su kao veličanstvene pozornice na kojima se odvijaju drame, sjećanje na negdašnje stvarnosti. Gradovi ostadoše u noći, mi izlazimo iz noći. Prema Lourdesu sve svjetlije… Znadem da nas tamo čekaju radosna mnoštva malenih, ubogih, bolesnih, ali RASPJEVANIH… Dok je još sve tiho u autobusu, pjevuljim nečujno, uzmem kemijsku, potežem crtovlje i pišem ono što pjevuljim: „Deposuit potentes de sede. et exaltavit humiles.“ Provincijalka gleda: „To je?“ To je redak koji ćemo, ako Bog da, ponavljati uz pripjevni psalam ‘Magnificat’ u špilji koja odjekuje ŽIVOTOM, dok oni gradovi UMRIJEŠE.

„Sestre, Jutarnja!“, veli č. Provincijalka.

Molimo pjevajući, Ps 65.

„Odložite časoslove, sestre… Gledajte okolo… ps. 65… Pjevat ćemo „Ti pohodi zemlju… Ti okruni godinu…“

Ako je ovakva poema o zemlji, kakva je o nama – Božjoj njivi?… „Plodnost niče za stopama tvojim.“ Kličimo, ponavljajmo redak ‘plodnost niče’…

Što je u Lurdu? Ujedinjeni i sjedinjeni narodi. Jedno srce i jedna duša. I nitko ništa ne grabi za sebe, nego želi biti Radost i Darivanje svakome!
Što je Lurd? Ozdravljanje duše! Sinko, otpuštaju ti se grijesi!

Što je Lurd? Uspinjanje na Golgotu, da iz groba iziđe Sunce za vječno Sunce!

Što je Lurd? Čežnja za malenosti: Gospa, Bernardica, sv. Franjo i franjevački sveci, Jean d’Arc, sv. Ana, Arški župnik, sv. Tereza.

Dojmovi?

Samo jedno odgovaram: Duhovna obnova, kroz koju sam na svim mjestima u Lurdu ponavljao i molio: „Majko, nastojat ću po Tvojoj molitvi svaki dan što radosnije prihvaćati sve što mi Otac nebeski šalje, pa sam siguran da će i moj osmjeh biti radost svima, kao što je Tvoj radost meni, Lurdu i svima.

Što je Lurd? Radosni osmjeh Neba koji svakog dočekuje, po očišćenju svakom isti osmjeh ulijeva, i taj osmjeh – odlazeći – nosi u svoj život i život svakoga s kojim se susreće.

Idite svi u Lurd!

Kako je u Lurdu? Svaki dan nedjelja, svečanost, blagdan! Svaku noć USKRSNA noć!

Vjerovali ili ne:

  • gradić od 17.000 stanovnika, sa 350 hotela i 7 kamping terena, treći grad Francuske po ugošćavanju.
  • Obiđe ga godišnje preko 7 milijuna posjetilaca iz 150 zemalja
  • Godišnje odavde odlazi preko 7 milijuna pisama i razglednica
  • Svake godine preko 70.000 bolesnika.

To je Lourdes!

OKRUNJENA DJEVICA – središte okupljanja, ali i osmjeh! U Lurdu sam doživio ‘osmjeh neba na licu Gospinu’.

RIJEKA GAVA – tok je modificiran zbog izgradnje trga pred špiljom. U doba ukazanja tu je bio pritok – kanal – što je tu ulazio u Gavu (zato se moglo pregaziti).

Pred špiljom se dodiruje nevidljiva prisutnost.

ŠPILJA – pećina – STIJENA je Krist na kojem se jedinom sigurno gradi zgrada života.

KIP – „Ona je i ona nije“… komentira Bernardica.

IZVOR – kaljava voda podsjeća na blato kojim je Isus namazao oči slijepcu i – progleda!

FONTANE – voda. Obilno govori: Duh… čišćenje… iz njegova srca će poteći izvori – iako je početak: kal!

PISCINE: Lurd upućuje na Evanđelje, a Evanđelje je vidljivo u Lurdu: „Želiš li ozdraviti? … Kad se voda zamuti… Nemam čovjeka…“ Ispovijed!

VOŠTANICE: „Vi ste svjetlo svijeta… JA SAM svjetlo!

BAZILIKA: „Svi narodi će doći…“ 

ZVONO – svaki sat „Ave Maria“ – svi naraštaji će me zvati blaženom…

GAVA – brza i bučna, kao da svakako želi na sebe svratiti pozornost. I jača je, šira, nego sam je predstavljao… Nije samo ukras – atribut – „Djevojče moleći hitru uz Gavu“ – nego stvarno. Pitam se, a i drugi pitaju: Kako su djeca mogla pregaziti rječicu?

Da bi bilo sve u stilu dječje jednostavnosti, i ura na zvoniku svaki sat pjeva kao neka dječja naprava koja se navija, AVE, AVE, AVE MARIA! ‘Veliki’ bi to smatrali kičem! Ipak, nisam čuo da je itko prigovorio ovoj ‘dječjoj igri’ nazaretske Djevice i njezine klijentice Bernardice.

Lurd doživljavam kao povratak u sretno djetinjstvo, gdje ti je svatko prijatelj. Tome doprinosi i ura sa zvonika sa AVE MARIA.

Ono djetinjstvo na koje poziva Učitelj.

Mala Tereza se zagledala u ‘školu’ Bernardice…

Ova inteligentna, lijepa, – ona jednostavna, neuka, neizgledna…

Prva Tereza – naučiteljica Crkve. Možda će i druga…

Bernardica naučiteljica jednostavnosti – ‘ne postojati’ – kojoj se i Nebo – Gospa – smije (dok je škropi blagoslovljenom vodom). Ali, to je osmjeh udivljenja Bernardičinoj predanosti u jednostavnosti.

Mala Tereza ima ‘problema’ – svoje mjesto među svetima… i rješava ih svetopisamski… Bernardica ‘probleme’ rješava ‘seljački – mlinarski’…

Promatram je na slikama u rodnoj kući i po ilustracijama…

Lik Bernardice promatram sa svih strana: en face, s desne, s lijeva… Kao da bih želio nešto otkriti. Jedini odgovor nalazim ne u Bernardici nego u Bogu, Bogu koji je vjeran sebi, a što je sadržano u molitvi 4. vazmenog četvrtka.

Lik Bernardice – sve kao o sv. Franji: ni lijepa, ni bogata… štoviše, kao malo izgubljena djeluje, da se pokaže snaga Božja.

Na pojedinim mjestima:

U kući RASIPNOG OCA:

50 ispovjedaonica… Na zidu DJEČJIM jezikom – jer svi moramo biti maleni – prizor Lk 15. Sve igra, sve se veseli, jer „ovaj brat bješe mrtav i oživje, izgubljen i nađe se…“

„Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem… daj da uđemo u vječno zajedništvo s tobom“ (26. nedjelja kroz godinu). Ovu molitvu nosim uvijek sa sobom, kao i ostale dvije.

Sjeo sam i zagledao se u gornji prizor. Nisam došao s nakanom ispovjediti se, jer sam to učinio prošlih dana, pred samo putovanje. Ali mi je došla i druga molitva, koju držim na svom radnom stolu, a svagdano je molim: „Svemogući, vječni Bože, bolji si nego što zaslužujemo i želimo…“ Dok to molim, ulazi polako sa štapom stariji svećenik u jednu od 20 ispovjedaonica za talijanski jezik, a ja za njim… Zaželio sam još više doživjeti da je Gospodin, Svemogući i vječni Bog, bolji nego što zaslužujem i želim… I doživio sam, te sam na izlazu molio i treću, koju svaki dan molim: „Sveti Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha…“ I to sam mnoštvo puta svakog dana i na svakom mjestu u Lurdu ponavljao… i odlazeći sestrama stavio na srce: osluškivati, ne samo slušati! OBAUDIRE… BUDNO OSLUŠKIVATI označuje želju, čežnju, radosno očekivanje… gdje se čuje i najtiša melodija i najtiši koraci i najtiši lahor u kojemu je Mojsije i Ilija susreo Gospodina.

LURD – ŠKOLA MALENOSTI I MALENIH

BERNARDICA

Spustio se suton. U autobusu započela glazba koja prati videokazetu o Bernardici Soubirou. Pratim to 14-godišnje djevojče. Boležljiva, a kao malo i zaostala za svojim vršnjakinjama koje odvažno gaze u vodu da na drugoj strani sakupljaju suharke za ogrjev. I počinje ono što sam stoput slušao: špilja, vjetar u grmu u špilji Massabielskoj… Nešto neobično,… čuđenje, strah, silueta… 

Jasno, GOSPOĐA u bjelini,… sama ljepota! Osmjeh, nebeski osmjeh Gospođe, vedrina djevojčeta, prisni razgovor… Sve kao u bajci: NEBO I ZEMLJA. Priča kao za djecu, ali stvarnost! Govor Gospođe, ‘igra’ Bernardice s malo kaljave vode iz rupice u zemlji, s kojom – na riječ Gospođe – zamaže lice! Pa opet… malo više vode, pa više… curak curi, prelazi u potočić… Djevojče se čudi… Voda buja,… teče, vodu grabe, raznose. U ovoj vodi – NOVOM VRELU – kupaju se stotine, tisuće, stotine tisuća… Raznose je milijuni…

Pa želja da se sagradi kapelica, da se dolazi u procesijama, da se moli, da se čini pokora… To uporno traži 14-godišnje djevojče… što zbog toga postaje nezgoda i neprilika roditeljima; izazov oružanoj vlasti… jeka Djela apostoskih: „Ne mogu ne govoriti što sam čula i vidjela…“ Djevojče zaboravlja sebe, tko je i što je, a pretvara se u Gospođin zahtjev, zahtjev OSMJEHA LJUBAVI! I kad je zahtjev Ljubavi postao NOVOM OBJAVOM SPASA po Mariji, djevojče nestaje iza ‘koprene’, da ne bi tko promislio da je to njeno djelo… Iza koprene se pita: Je li to učinjeno preko mene, koja sam se bojala sići u vodu i prijeći preko sakupljati suhljad na kojemu bi se grijala moja obitelj, a sad se na ovom MAJČINOM OGNJIŠTU grije čitav svijet?… Još uvijek Bernardica promatra kapelicu i kapelice, i bazilike nad zemljom, pod zemljom što rastu i kapelice u sklopu bazilika, i veliku, najnoviju, njoj – Bernardici – u čast, GOLEMU, da se može udovoljiti sve većem priljevu  mnoštva, bujnijem nego li je potočić iz špilje i Gava oko špilje, glasnijem u pjesmi i molitvi nego li valovi hitre Gave; mnoštvu, koje teče kao živa Gava u pjesmi što prati Gospodina koji vidljivo prolazi među mnoštvom zdravih i bolesnih sredinom popodneva, a nevidljiv ali stvaran svih 24 sata, bilo sunčanih, bilo kišnih i snježnih dana; kao živa Gava što vijuga u noći glasna u pjevu Ave Maria i tisućama voštanica što se na pozdrav AVE MARIA uzdižu iz papirnatih čaškica, koje u svjetlu svijeće ‘procvjetaše’ kao bijeli tulipani. 

Vidim Bernardicu koja i u nebesima još ne može doumiti da se to sve preko nje, jedva pismene, boležljive 14-godišnje djevojčice događa, pa opet promatra u RAJU onu DIVNU GOSPOĐU čiji osmjeh neprestano lebdi na licu, i doživljava ga svatko tko djetinjim srcem prijeđe most i krene molitvom kroz golemi trg prema bazilikama.

Jedno veliko čudo se zaboravlja:

Mnogi ozdravljaju, ali za Bernardicu i njezinu bolest vrelo ‘ne teče’… Nije li to odjek Golgote: „Druge je spasio, a sebe ne može?“ A on predano: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“… Žrtva do kraja… Ljubav do kraja… Tako i Bernardica!

Lurdska ukazanja nisu završetak Marijine objave, nego početak. Lurd je čišćenje i zato se Bernardica čisti po bolesti i napastima, Kalvariji koju je proživjela prije one podignute u Lurdu…

Sv. Luka: „Sin čovječji mora trpjeti i tako ući u slavu“! Bernardica se čisti. „Učinit ću te sretnom – u potpunosti – na onom svijetu!“

PLAMSAJU BAKLJE (4) koje prate Evanđelje – KNJIGU… U njima kao da je oživio gorući grm – antipendij oltara u sredini.

Tamjanov miris sve združuje… Red, savršen RED u tisućama: red u molitvi, red u pjevanju, red u kretanju, red u pričesti… Manje od 15 minuta tisućama podijeljena sv. Pričest i par stotinama svećenika… Predvode 4 biskupa.

Otvorilo mi se nebo – a vani je kišilo! – da bih još više doživio DVORANU GOZBE KRALJA JAGANJCA. Što oko ne vidje i uho ne ču i u srce čovječje ne uđe, to mi je dano ovih trenutaka doživjeti. 

Gledajući lica dječice, odraslih, bolesnika i svih, čini mi se da za STOLOM KRALJA JAGANJCA nitko nije mogao ništa drugo osjećati do li radost Božje prisutnosti. Plakao sam, plakao od radosti! Gledao sam OSMJEH GOSPIN Bernardici… Osjetio sam da je Bernardica osjetila sreću uz Gospu, mada joj je „Bijela Gospođa obećala: učinit ću te sretnom, ali ne na ovom, nego na DRUGOM svijetu.“ Kad sam ja bio sretan u ovim trenutcima i doživljavao RADOST GOZBE JAGANJČEVE, i ona je morala doživljavati uz Gospu! Neprestano doživljavam i razmišljam o Gospinu osmjehu Bernardici, i neprestano razmišljam o  onim prisnim, djetinjim susretima Gospe i Bernardice, koji su bili ‘gorušičino sjeme’ za sve ovo! Marija je tražila KAPELU i dolazak u procesijama. A ovdje je iz zrna izraslo NEBO i neprestano RASPJEVANA CRKVA, koju nikakva kiša ne može ugasiti, a snijeg Pirineja svojom ljepotom grije i divi se ljepoti krsne milosti u koju su ove tisuće odjevene!

Časovi nezaboravne radosti i bogatstva! DOBRO NAM JE OVDJE! Daj, Gospodine, da Te u sebi nosimo odavde i s TOBOM obogaćujemo svakoga koga susretnemo!

Čini mi se da se, još uvijek, ni u Nebu Bernardica ne snalazi, i pita se: Je li moguće da si Gospodine OVO preko mene izveo? A Gospa joj se još uvijek toplo smiješi, a taj topli, lagani osmjeh utisnula je u onaj svoj umjetnički lik na trgu pred bazilikom, ali i u moje oči i srce i pamet! Hvala, Gospo!

NA GOZBI KRALJA JAGANJCA u kripti sv. Pija X. – Misa zajedništva u 9:00.

Vidjeh veliko mnoštvo iz svakog plemena, puka i naroda i jezika… a svi se razumješe… Mali i veliki, muško i žensko. Sve postade jedno – U KRISTU….

Mašu granama – rupčićima – u rukama, ponavljajući latinski: GLORIA IN EXCELSIS DEO! Zdravi i bolesni s istim izrazom zadovoljstva i radosti na licima… U KRISTU je SVE ZDRAVO…

Evanđelje: MUDRE DJEVICE uđoše na Gozbu s gorućim svjetiljkama (6) u rukama, koje polažu na oltar dok se čita taj odsjek – Evanđelje…

RASPJEVANA CRKVA: osim ordinarija, pjeva se Aleluja prije i poslije Evanđelja… Pjeva se kroz: PER IPSUM, CUM IPSO ET IN IPSO… – pjeva se EST TIBI DEO… pjeva se OMNIS HONOR ET GLORIA PER OMNIA SAECULA SAECULORUM.

Sve teče u savršenom redu… Tu su tisuće i deseci tisuća…

KAPELICE MALENIH

Poslije podne u 15:00 sv. Misa u Kapeli sv. Ane, koju svojim svodom zakriva bazilika Bezgrešnog Začeća (najgornja) kao kvočka piliće pod krila. Sv. Misa – slavlje: sestre oduševljeno pjevaju. Okrenite se, pogledajte: Iza vas ‘malena’ Majka Marijina… Tako malena, da joj Evanđelje ni ime nije zapisalo! Ni njoj ni ocu… Imena Joakim i Ana sačuvala TRADICIJA. A ipak, ta ljubav milosna (ANA – MILOST) dariva GOSPOĐU – GOSPU – MARIJU!