Ovi napisi nisu EGZEGEZA niti pretendiraju biti teološki traktati. Ovo su moja vlastita RAZMIŠLJANJA ili rezultat osobnih dijaloga s Presvetom Djevicom koja sam želio iznijeti kako bi i to bilo na korist Crkve, kako to potiče apostol Pavao (cfr. 1 Kor 14).
Nisam nigdje, ama baš nigdje tražio kakvih razlaganja ili priručnikâ, upravo zato da me to ne bi povuklo kakvom raspravljanju ili dokazivanju. Ako su negdje iznesene kakve slike ili simboli, to je samo zato jer sam pojedini zaziv čuo ovako; a ne tvrdi se da ga onaj koji ove retke čita neće čuti na svoj način i dublje i šire i uvjerljivije.
Na početku su sve naše moći usmjerene na Gospodina, Trojedinog Boga, kojemu se obraćamo i u vlastitosti jedne Naravi i u vlastitosti Osoba priznajući i ispovijedajući da je On jedini KOJI JEST, i da je sve samo od Njega.
Prva tri zaziva s atributom sveta (Sveta Marijo, Sveta Bogorodice, Sveta Djevo Djevica) podsjećaju nas na kamene temeljce novog Jeruzalema. Svet podsjeća na Boga koji je sam SVET i sama svetost. On je Mariju stvorio sličnu sebi: SVETU; i iz ove svetosti proizlaze svi daljnji atributi kao:
- MAJKE
- DJEVICE
- Ispunjenja svih SLIKA i SIMBOLA Starog Zavjeta
- UZORA – KRALJICE SVEGA.
Ne znam i ne tvrdim da je za ovaj slijed sv. Crkva imala ovaj razlog i ovaj način mišljenja, međutim, ja ga sam za sebe u ovome prikladno nalazim:
Presveto Trojstvo, kojemu smo se odmah okrenuli i poklonili kao Početku svega dobra, imalo je Mariju u vidu kao Majku Božju; i to je dovoljan razlog za sve ostale vlastitosti, koje nisu ni najmanje pretjerane, kad se ono – BOŽJE MAJČINSTVO uzme u obzir. Stoga je promatramo najprije kao MAJKU (sa svim onim što se odnosi na majku; sva svojstva uzorne majke), to jest: Njezino određenje, a potom dolazi početak: Djevica, što znači: NOVA MLADICA koja pripada samo Bogu.
Treći dio: DJEVICE itd… Djevičanstvo u sebi zadržava kvalitetu altruizma: ništa za sebe kruto ne zadržava: Sva je u onome što joj se pridjeva.
OGLEDALO PRAVDE; PRIJESTOLJE MUDROSTI i dalje do ZVIJEZDO JUTARNJA liturgija – pobožnost ubacuje u nizove: Majko,… Djevice,…Kraljice… da i ono najljepše i osobitosti PRIRODE i SVEMIRA uprave svoj kažiprst i svoju ZRAKU na Mariju, kao vrhunac i svoje ljepote i svrhovitosti.
KRALJICA patrijarha itd… nije samo njihov uzor i prvenstveno u tom pozivu, nego KRALJICA označuje i uključuje i njezinu posebnu, osobnu, toplu majčinsku brigu i nježnost prema svakoj odličnosti i daru, napose kao da samo njima pripada, a da ipak nitko drugi zato nije prikraćen u posebnoj brizi i pažnji (pozornosti). Kao što svakoga od nas Marija nosi na srcu onako kao da je svatko od nas jedini njezino dijete, a da ipak nitko drugi nije manje toplo ljubljen.
KRALJICE bez grijeha istočnog začeta… itd. I dalje je zadržan izraz: KRALJICE. Smatram i u onom smislu u kojem je izabrani narod slavio svoje slavne žene i junakinje: Juditu, Esteru, Deboru /slava Jeruzalema, radost Izraela, ponos naroda/, ali još i više: Kraljicom svog srca naziva zaljubljenik svoju izabranicu, i time se ponosi; ne osjeća se „slugom“ ili poniženim ili robom. On je sretan. Nazivajući Gospu KRALJICOM, mi smo sretni da ona potpuno pripada našem rodu, da je prva i prvakinja – PRVOROĐENA (Gospodin me je imao u početku svojih putova); divno se i istinito na nju može primijeniti. Mi osjećamo da na Nju imamo pravo i osjećamo dužnost Njezine brige za nas, i to nas ispunja jednom sigurnošću njezine moćne zaštite.
Početak LITANIJA
Gospodine, smiluj se. Kriste smiluj se…
I ovdje ističem: Nije ovo teološki traktat, nego molitva, i želio sam ostati na onome što meni Duh govori kroz ove zazive. Mislim da je i to jedno obogaćenje, „jer koji smo u Krista kršteni, Kristom se zaodjenusmo… Svi smo Jedan u Kristu Isusu!“ (cfr. Gal 3, 27-28).
Kristov Duh koji nas ispunja, nije bez djelovanja u nama. Tako ova „moja molitva“ može pružiti NEŠTO onome koji je sa mnom povezan. Apostolove riječi: „a mislim da i ja Duha Božjega imam“, u stanovitom smislu svaki od nas može na sebe primijeniti.
Dakle: POČETAK je doista POČETAK i usmjeren POČETKU, a to je jedini BOG, SVE u SVEMU.
Počinjemo po Isusu Kristu (Gospodine, Kriste, Gospodine), jer je On naš pristup Ocu i Presvetom Trojstvu.
Počinjemo s „Gospodine“ priznajući da je Isus uvijek Bog i Gospodin, mada je kao Krist – Mesija postao jedan od nas.
Počinjemo sa „smiluj se“ priznajući da smo u svemu njegovi i posve ovisni o njemu; i u onome što ćemo razmatrati potrebna nam je njegova moć.
Počinjemo sa „smiluj se“ po njegovoj pouci, govoreći o molitvi farizeja i carinika. Ovaj je posljednji opravdan koji je molio: Gospodine, budi milostiv meni grešniku. „Smiluj se“ ima taj prizvuk.
- Jaganjče – JANJE – BOŽJI (Janje koje je određeno za žrtvu, kojemu je ZVANJE žrtva!, određeno da ne otvara usta svojih, da te milo gleda i kad se kolje) koji oduzimaš grijehe svijeta – jer si zato došao, oprosti nam Gospodine! Bogatstvo Tvoje žrtve uživamo u DARU koji si nam darovao davši nam Presvetu Djevicu, svoju Majku. Veličinu tog dara otkrivamo razmatrajući njezine odlike i sve što nam je Ona. Otkrivamo i to, da smo se malo trsili bogatiti se tim bogatstvom, zato: Oprosti nam, Gospodine!
- Dok se stidimo i kajemo, sretni smo da si nam dao novi poticaj da krenemo ovim tvojim putem, zato molimo Tvoju blagost JANJETA: Usliši nas, Gospodine!
- Promatrajući i predosjećajući svoju slabost i u buduće, već sad, u ovom času milosti i rasvjetljenja molimo te za buduće časove nevjernosti i slabosti, ne ostavi nas u našoj slabosti, budi nam milosrdan; uvjereni smo da to hoćeš – jer je to bit JANJEĆE ĆUDI; i SMILUJ NAM SE!
SVETA MARIJO, moli za nas!
Ime Marija nije rijetkost kod Hebreja. Već samo sv. Evanđelje donosi nekoliko Marija (Iv 19, 25). Prema tome, samo ime Marija Isusovu Majku ne čini velikom i osobitom. Ona je po tome imenu jedna od mnogih, kao što je i po svom rodu i po zavičaju jedna od mnogih: nepoznata i nezapažena.
Kad je Gabrijel k njoj poslan, pozdravlja je riječima: Zdravo, milosti puna! Ovo: MILOSTI PUNA je njezino vlastito – i samo njezino OSOBNO IME; ovo je dalo sadržaj veličini njezina imena MARIJA. Po ovom sadržaju – a to je njezin čitav život koji je pripadao Gospodinu! – Ime Marija postaje osobito, jedincato i ono što jest. Tek tada se iz imena MARIJA realno izvode značenja puna realnog sadržaja: Stilla i Stella Maris, DOMINA – Gospa i ostala.
SVETA BOGORODICE, moli za nas!
Ovaj zaziv usmjeruje Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, iako se spominje samo Božje rođenje. Utjelovljenje Riječi jest djelo ljubavi Očeve, jer svaki dobri dar silazi od Oca Svjetlosti; a i sam Sin će reći: govorim i vršim ono što mi je Otac naredio. Utjelovljenje je najodličnije djelo Duha Svetoga: Duh Sveti će sići… i sjena Svevišnjega će Te osjeniti. Utjelovljenjem se slavi Trojedini više nego STVARANJEM svijeta. Marija vrši najveći čin: predaje se potpuno Trojedinom kojemu sva i pripada. Po imenu MARIJA sadržana je i Marijina svijest da je najveća veličina pripadati Bogu; a ta istina koja se zove PONIZNOST od Marije učini novu zemlju i plodno tlo za najveće uzdignuće: izabrana je Majkom Božjom, BOGORODICOM.
SVETA DJEVO DJEVICA, moli za nas
Djevičanske zemlje, djevičanske šume, djevičanske vode, djevičanski snjegovi… To je sjećanje na sve što je netaknuto – DJEVIČANSKO – izišlo iz srca i ruku Božjih: „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše dobro“ (Post 1, 31).
Mariju je Gospodin IMAO u početku putova svojih, prije svega ostaloga, i prije DJEVIČANSKIH PRARODITELJA. Imao ju je sasvim, dakle DJEVIČANSKU, njemu SLIČNU: SVETU, jer je On sama SVETOST.
Ona je, dakle, djevičanska među svim što je djevičansko, i uzvišena iznad svega djevičanskog. Imao ju je kao onu koja sva i samo Njemu pripada.
* * *
Prva tri zaziva: SVETA – su kao tri kamena temeljca da se uoči kako Ime i plodnost – Majčinstvo i djevičanstvo – pripadnost jest od samog Trojedinog Boga.
MAJKO KRISTOVA, moli za nas
U imenu KRIST – MESIJA – POMAZANIK sadržano je sve očekivanje od Protoevanđelja (?) preko ZAKONA I PROROKA. U KRISTU su ispunjene sve nade svjesne i nesvjesne. To sve divno sintetizira riječ Samarijanke: „Znam da ima doći Mesija koji se zove Pomazanik (KRIST). Kad on dođe, sve će nam objaviti“ (Iv 4, 25). On je, dakle, posljednja RIJEČ Očeva. I Otac i Njegova Riječ izabraše Nju za Majku POMAZANIKA. To je dovoljno reći da se s pravom na Nju primijeni – koliko se može sa Stvoritelja na Stvora primijeniti i Njegovo Ime i Njegova služba i poslanje: Divni, Savjetnik, Jaki, Knez Mira.
MAJKO CRKVE, moli za nas
„Savle, Savle, zašto me progoniš? – Tko si, Gospodine… Ja sam Isus kojega ti progoniš“ (Dj 9, 4-5). Ove riječi su se tako zasjekle u pamet i srce apostolu; ne samo da ih nije zaboravio, nego je po njima tako živio, da je uživao u trpljenju za ISUSOVO OTAJSTVENO TIJELO – CRKVU. Kolika je Marijina ljubav za Crkvu proizlazi već iz toga što joj je sam Sin – Bog povjerio i stavio na srce CRKVU: Evo ti sina, – evo ti Majke! Što znači: svu svoju brigu i svu ljubav koju meni iskazuješ, iskazuj i mojem Tijelu – CRKVI.
Koje li radosti i kojeg li pouzdanja kad vapimo: Majko Crkve, moli za nas!
MAJKO BOŽJE MILOSTI, moli za nas
Božja milost je najprije SAM BOG, milost nestvorena, STVORITELJ. Ona mu je, po njegovoj promisli i volji: MAJKA. Sve ostale, stvorene milosti, su najraznorodnije kvalitete, odličnosti, svojstva, kojima nas obasipa Bog kako bi preko njih mogli postati što sličniji Njemu, jer je jedino to smisao našeg bivovanja i života. A jedino u sličnosti Njemu je punina našeg života i životne radosti u vremenu i vječnosti.
Anđeo Gospu pozdravlja: Zdravo, milosti puna! Milosti puna je njezino pravo ime: Majka Božje milosti. Majka, što znači počelo – izvor. Baš onako kao što je izvor hrane – čistog, živog mlijeka, tako je Majka – izvor duhovnog mlijeka, Božje milosti, Duha – žive vode.
MAJKO PREBISTRA, moli za nas
Gledaj jasnoću, bistrinu nebeskog plavetnila – modrine; vodi u beskonačnost i k Izvoru beskonačnosti. Promatraj snježne vrhunce koji se ogledaju u bistrini jezera visokih gora; ne zaboravi da ćeš Sunce neposredno teško promatrati, a lakše ćeš u odrazu i dubini bistrine jezera. U istoj bistrini će te obradovati vjeran odraz tvog vlastitog lica! Bistar potok žuri odjekujući među klancima i pojeći usput sve živo. To su slike Majčinske Marijine bistrine, u kojoj se odražava Nebo i Život Neba, koji provri iz Njezinih bistrih dubina koje On sam oplodi. Bistra si kao modrina mora što je tako ponizno da otkriva ono što je u njemu, a tako duboko da vodi Nevidljivom Početniku svega, kao i nebo, što se odražava u bistrini mora.
MAJKO PREČISTA, moli za nas
Razmišljajući BISTRINU Majke Marije, čini mi se da tu nazrijevam samo ono STANJE kao što je pogled na nebo, na mirno jezero, mirno more. Zaziv: Majko prečista, pred oči mi sabire Majčinsko prečisto djelovanje u svakom pogledu i smjeru. Sve Tvoje življenje i svako očitovanje djelovanja je bez ikakve natruhe sebičnosti: Čista u svojem hodu, životnom putu; čista u svojim nakanama i namjerama; čista u svojem pogledu; čista u svojim mislima i osjećajima; čista u svojim rukama i svemu što si poduzimala; čista u svojim molitvama i riječima i saobraćaju s ljudima. A jer si majka, onda si izvor i početak i uzor takvog života nama. Ti si kao DIJETE, jer si poček – koje uvijek čisto, novo započima!
MAJKO NEOSKVRNJENA, moli za nas
OSKVRNUTI, strašnog je prizvuka! To je ustvari: obeščastiti, svetogrđe učiniti. Podsjeća na oskvrnuće oltara, crkve, svetišta; uopće: obeščašćenje bilo čega što je Bogu posvećeno, bilo to stvar, vrijeme ili prostor. Ipak, i vrijeme i stvari i prostor su radi čovjeka, jer je čovjek samo i jedino za Boga. Oskvrnuće čovjeka je, dakle, najveće oskvrnuće.
Ti si, Majko, NEOSKVRNJENA; onakva kakva si izišla iz Božje ruke. Takvom te majkom promatra i raduje Ti se Gabrijel kod Navještenja, Elizabeta kod Pohođenja, Josip i pastiri kod Rođenja Isusova u Betlehemu, Šimun i proročica Ana kod Prikazanja u hramu, a čitav svemir i Nebo kad si dušom i tijelom Uznesena.
MAJKO NEPOVRIJEĐENA, moli za nas
Ljiljan se počeo uspinjati. Lišće se proširilo. Tako mi je bolno kad vidim da ga već neki crv izgriza. Vidjevši izgrizeno lišće već mislim kako će isti crv izgrizati one bijele latice ljiljanove čaške.
Ti si Majka nepovrijeđena, ništa se nije usudilo dirnuti Tvoju Majčinsku ljepotu; ništa se ne usuđuje ni promisliti na ikakvo nasilje protiv Tvoje netaknutosti. Majka netaknuta. Tvoje Majčinstvo je nepovrijeđeno, i ti si svima Majka; čitava svima i potpuna svima. Nitko nije prikraćen zbog toga jer si i njegovu protivniku Majka.
MAJKO LJUBEZNA, moli za nas
Kad stupamo prijatelju ili neprijatelju; kad nešto želimo, tražimo ili molimo; kad idemo službeno ili nakanom da odahnemo; kad idemo svojima ili tuđima – nije nam do stola ili novca; stroge pravde ili dobitka: mi gledamo samo oko želeći čitati dušu. Ljubazan pogled je melem na ranu, utišavanje gladi, dobivena pravda. Ljubaznost je ljubav! Koliko smo to doživljavali i koliko ćemo doživljavati u svojoj kući; koliko ćemo to dočekati među prijateljima? Ne znamo. Ali znamo da nas ljubazni pogled Marijin uvijek čeka i pretječe, kakvigod došli. I ne samo bilo čiji ljubazni pogled, nego pogled i srce Majke, koja je sva ljubezna!
MAJKO DIVNA, moli za nas
Što znači pojam: DIVAN? Lijep? Dobar? Plemenit? Istinit? Sve to, i sve što je uzvišeno poželjno. A što je to? Baš zato je riječ divan adekvatan pojam za nepojmljiv; a to nepojmljivo osvaja! Osjeća se da je to i istinito, i lijepo, i dobro, i uzvišeno; da je to ideal.
Divno! – ostavlja u šutnji, u promatranju, u udivljenju, u zanosu, u čežnji, u nutarnjem zadovoljstvu. Divno ne može umoriti. Onome što je divno prepušta se posljednja riječ, i na tu riječ se oslanja, i na toj riječi se otpočine. Marija je DIVNA MAJKA, dakle: divan početak i divan cilj. Stojimo pred Majkom koja zadivljuje.
MAJKO DOBROG SAVJETA, moli za nas
Nema sotone koji se ne zna obući u anđela svijetla; nema laži koja se nije u stanju predstaviti istinom; nema rugobe koja nas nije u stanju zavesti; nema raspadanja koje nas nije u stanju mirisom opiti; nema sna koji nas nije u stanju zatraviti. Ništa drugo nego se zagledati u snagu zloga kako se predstavlja u Apokalipsi: snaga rogova i zlatnih kruna i pobjeda! Nazvaše ga bogom i tek što nije! Svi ovi svojom pojavom nam se usiljuju za savjetnike. S druge strane: nema istine, dobra i svetosti koja ne zahtijeva krvavi znoj! Nije dovoljan bratski savjet, treba nam Majka koja nam ne govori nego pruža uosobljen DOBAR SAVJET, samoga Božjeg Sina!
MAJKO STVORITELJEVA, moli za nas
U početku Bog stvori nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna. Reče Bog: … To je sadržaj svega: Reče Bog. Božja volja jest početak svega od postanka do konačne riječi i smisla svega, čitav Stari Zavjet je Pjesma Stvoritelju. Čitav Novi Zavjet je Pjesma Stvoritelju koji se ne kaje za svoja djela ; i ono što čovjek zaveden pokvarim Stvoritelj novim STVARANJEM – obnavljanjem još divnije uspostavlja. Pavlove poslanice na široko obrađuju Isusovo djelo: Sve privesti Ocu. To Isus hoće, to je djelo Duha Branitelja kojega Isus posla. Otkrivenje je konačno himna STVORITELJU. Kakav naš odnos mora biti prema Presvetoj Djevici Mariji govori ovo: što je STVORITELJ, Sin Očev, izabra sebi za Majku – novu ŽENU.
MAJKO SPASITELJEVA, moli za nas
„Sve na svijetu je pohota“ zato: „Spasite se od ovog opakog naraštaja!…“
Da se spasi neka problematična situacija, ponekad je dovoljno dosjetiti se nečega. Da se netko spasi iz valova i time i od smrti, nekad je dovoljno baciti mu dasku. Naš Spasitelj je nas spasio od vječne smrti već time što nam je oprostio grijeh i sve što bi nas vodilo u smrt. Najveće djelo nam je time pokazao, najveće bogatstvo darovao. Naš je Spasitelj, Ljubav ga je silila i više: Izravnati našu krivnju činom nepojmljivim, darujući mnogovrsno svoj život u riječi, životu, smrti, uskrsnuću, Euharistiji, sakramentima. Da shvatimo ljubav, promatrajmo Ga i kao OTKUPITELJA. Marija je Majka toga Spasitelja i takvog Otkupitelja. Dodajem i zaziv: MAJKO OTKUPITELJEVA, moli za nas!
DJEVICE PREMUDRA, moli za nas
PREMUDRA: bez sumnje aluzija je na evanđeosku parabolu o mudrim i ludim djevicama. Lude „ne uzeše ulje“; nekoji su osakaćeni po prirodi, nekoje osakatiše ljudi, nekoji su sami radi Kraljevstva nebeskoga. Za one prve rekli bi: ne znaju što su i zato ne haju za „ulje“. Mudre uzeše ulje – djelotvorna vjera. Marija je najmudrija – PREMUDRA – među mudrima. Kao što je kao NOVA MLADICA stvorena i izišla iz Božje ruke, tako je uvijek samo Njegova i ostala. Bit djevičanstva je potpuna pripadnost samo Bogu, pripadnost čitavim bićem i svim vlastitostima. Latinski je – PRODENTISSIMA! – najrazboritija, a razboritost je prva stožerna krepost. Razboritošću se izabire. Marija je izabrala Boga zavjetovavši DJEVIČANSTVO!
DJEVICE ČASNA, moli za nas
Častan život, časna smrt, časna starost. A sve dolazi od glagola častiti, i zahtijeva čašćenje – počast. Ta počast i čašćenje nije nešto usiljeno, kako to na svijetu nerijetko biva! Život zahtijeva počast zbog svoje čestitosti i to ustrajne! Smrt zahtijeva čašćenje i počast, kad nije iz kakva interesa i sebičnosti već iz jednog velikog ideala, kao kruna čestita života! Starost zahtijeva čast kad su sjedine okrunjene poštenjem i čestitošću! Sve ovo zahtijeva „DOKAZ“ vremena! Presveta Djevica je ČASNA u svojem DJEVIČANSTVU od svog ZAČEĆA do UZNESENJA!
DJEVICE HVALE DOSTOJNA, moli za nas
Kao i zaziv pred ovim (DJEVICE ČASNA), i ovaj: DJEVICE HVALE DOSTOJNA – u latinskom daleko više govori. Latinski je original. Za: DJEVICE ČASNA u originalu stoji: VIRGO VENERANDA. Prema tome bi trebalo stajati: Djevice koju treba častiti, cijeniti, poštovati. Sam pojam „časna“ je izraz plemenitosti, kakvoće, kao što je spomenuta: starost, život, smrt, spomen jedne kvalitete. Tako: „Hvale dostojna“ je ono što zove na pohvalu, dok latinski: VIRGO PRAEDICANDA znači: Djevice, o kojoj se mora govoriti, čije se časno djevičanstvo mora iznositi kao uzor, kao veličina; koje se mora častiti, cijeniti, poštovati!
DJEVICE MOGUĆA, moli za nas
Isus apostolima obećava da će sve učiniti što ga zamole u Njegovo Ime (cfr. Iv 14, 13-14). I to su još oni koje je toliko puta prekorio zbog male vjere, koji će ga do koji sat napustiti, koje će i po Uskrsnuću koriti zbog nevjere. Kolika je onda moć i mogućnost Marijine molitve, čija se vjera posebno ističe i hvali (Lk 1, 45: Blago onoj što povjerova) i koje vjera nikad ne dođe na manje? Ipak, najveća Marijina molitva je samo njezino DJEVIČANSTVO, kojim je potpuno sjedinjena s voljom Oca i Sina i Duha Svetoga. Ona i ne živi sebi nego Bogu, i zato Njezino DJEVIČANSTVO, što znači sjedinjenost s Bogom, ne želi drugo nego što Bog hoće i zato je uvijek uslišana.
DJEVICE MILOSTIVA, moli za nas
Gledajući zaziv na latinskom: VIRGO CLEMENS – u sebi sadržava raznovrsno bogatstvo: MILOSTIV, kao što ovdje imamo; također MILOSRDAN, a isto tako BLAG, UMILJAT. Svaki je velik, silan i znakovit. Blag i umiljat označuju kvalitetu naravi i ophođenja, koje nas privlači Presvetoj Djevici. Milosrdan i milostiv označuje Marijin nastup prema nama, koji smo potrebni milosti i milosrđa. Razumije našu slabost i grešnost. Milosrđe i razumijevanje je krepost koja se osobito ističe u čitavoj Radosnoj Vijesti, kao što je milosrđe među najtežim bezakonjima koja apostol nabraja govoreći o poganima (Rim 1, 31).
DJEVICE VJERNA, moli za nas
Vjernost označuje: sigurnost. Ako se vjernost odnosi na Onoga koji je svemoguć, onda ta sigurnost čini da možemo mirno i radosno otpočinuti. Apostol Pavao u više navrata to podcrtava: Bog je VJERAN; i upravo na Božjoj vjernosti počiva sigurnost naše budućnosti i blaženosti. Božja sigurnost jest temelj smisla i našeg zemaljskog mukotrpnog putovanja. Presveta DJEVICA je DJEVICA VJERNA Bogu, jer je sva Njegova, djevičanski Njegova, ne posjedujući ništa izvan Boga, a što posjeduje – u Bogu posjeduje. Presveta DJEVICA je VJERNA prema nama jer ne želi ništa drugo nego što sam Bog hoće. Vjerna u svojim obećanjima; vjerna u izvršenju obećanja.
OGLEDALO PRAVDE, moli za nas
Gospodin, Pravda naša – govori Prorok. Opravdanje, Pravednost, u sv. Pismu znači svetost. Božju svetost, samog Boga u Mariji vidimo kao u ogledalu. Vidimo Ga u njezinom divnom i najdivnijem životu. Vidimo ga u OGLEDALU, u odsjevu u tolikoj savršenosti, koliko je to najviše moguće da neko STVORENJE odražava NESTVORENOGA. To je s jedne strane. S druge strane, sa strane Marijine, vidimo Njezinu PRAVDU, to jest – sve nastojanje da surađuje sa svim milostima i darovima koje joj dariva Svevišnji. Pravda je: odgovarati na Božje darove. Ogledalo je i UZOR! Presveta Djevica je, dakle, uzor kako odgovarati.
PRIJESTOLJE MUDROSTI, moli za nas
Mudrost, Riječ Očeva jest Druga Božanska Osoba. Po svojoj Riječi, Sinu, Bog je sve stvorio, svim upravlja, sve privodi određenoj svrsi. Mudrost kojom je sve stvoreno i kojem se sve upravlja na mnogo mjesta u Svetom Pismu se ističe i hvali, počevši od onoga: Gospodin me je imao (mudrost) u početku svojih putova, prije nego je išta stvorio… Pa opet: Mudrost sebi kuću sagradi, itd… Sva ova mudrost, koja je Osoba i personificirana vlastitost, ugodno i dolično prijestolje nalazi u Mariji. Nestvorena Mudrost u svom stvoru. Kad hoćemo istaknuti uzvišenost i veličinu nečega, to postavimo na dolično postolje i još više: na prijestolje. Uzvišenost Marijinu očituje i to što ju je sama Mudrost izabrala za svoje PRIJESTOLJE.
UZROČE NAŠE RADOSTI, moli za nas
Freude! Radosti! Osjeća se čežnja, stremljenje svega svijeta prema nečemu obećanome, nečemu što zapretano negdje tinja u podsvijesti svakom čovjeku. Ono što tinja, ono za čim se čezne, nama je PRISUTNO! Radost nam je prisutna zbog RADOSTI koja je među nama i hoće, želi biti u nama, da se ispunimo „puninom radosti“ i „da nam radosti nitko ne oduzme.“ Uzrok naše radosti što nam je RADOST – BOG – EMANUEL prisutna, jest Presveta Marija, naša Majka. Povjereni smo, predani smo Majci, i primila nas je Majka, sa svim vlastitostima Majke kakvu sam Bog htjede. Ona, u koju sam Emanuel ima povjerenja, predmet je i našeg povjerenja i stoga UZROK naše nepomućene RADOSTI!
POSUDO DUHOVNA, moli za nas
Posuda puna skupocjene nardove pomasti od koje se miomirisom ispunja čitava kuća – svijet; zlatna kadionica iz koje se vije miomiris tamjana; a i posuda kao da se pretvorila u miris, a i kadionica kao da se diže s miomirisom tamjana: takvo je Marijino biće: duša i tijelo. Ona jest zemaljsko biće, jer je stvor, jer je na zemaljskoj stazi, ali je to isto biće, duša i tijelo produhovljeno nebeskim mislima, željama, osjećajima i težnjama. „Riječi moje duh su i život“, reče Isus jednom prilikom. Marija je sva bila prožeta Isusovim riječima i svim događajima iz Isusova života (čuvala je sve to u svom srcu i prebirala), te je čitavo njezino biće bilo duhom prožeto, kolikogod je to stvorenju moguće. Dakle: čitava Ona moli za nas.
POSUDO POŠTOVANA, moli za nas
Ovdje se, kao i naprijed, a tako i sa ovog zaziva, misli na Marijinu dušu i tijelo što je tako čisto i sveto, da zaslužuje sve poštovanje i svu čast. Apostol Pavao se upravo tako izražava, kako treba „vas suum“ – svoje tijelo imati, držati u časti. Isus upotrebljava sliku, koreći Židove, kako posudu samo izvana čiste. Želi ih poučiti kako je nutrina ona koja čisti ili kalja. Najprije Marija sama cijeni svoje čitavo biće i svaki pojedini ud, jer je ono Božja svojina i kao svoje Gospodin je sa zadovoljstvom upotrebljava za stan svojega Sina, posebno kod Utjelovljenja. S iste strane mi sa svim poštovanjem i čašću obasipamo iz istih razloga Marijine udove.
POSUDO UZORNA POBOŽNOSTI, moli za nas
Marija posjeduje dar Duha Svetoga: pobožnost. Ističe se Ona u svim darovima. Ovdje posebno promatramo u Njoj ovaj dar. Pobožnost je pravi odnos stvorenja prema svom Stvoritelju. Marija je ovaj dar posjedovala baš uzorno i postavlja nam se kao uzor. Sjetiti se samo pokojeg slučaja, kako nam spominje Evanđelje: kod Navještenja s poštovanjem traži kako izvršiti volju Božju. Kad joj Anđeo objasni, ona čitava postaje: Fiat mihi secundum verbum tuum. Na udivljenje Elizabetino odmah upravlja hvalu Bogu: Veliča. U Kani Galilejskoj i ostale upućuje: Učinite sve što vam kaže. Uznesenje Marijino dušom i tijelom na nebo, očituje kakav je sklad vladao i kako je Marija bila živa pobožnost.
RUŽO OTAJSTVENA, moli za nas
Ruža je divota – cvijet, ruža je miris – osvježenje. Plemenita među svim plemenitim cvijećem. Kad se darivamo, ružama se darivamo. Trnjem se okrunila ruža, želi ostati neokrnjena, netaknuta u ljepoti, u svježini, u mirisu. Ne dopušta dodir. Doista, teško je naći nešto među cvijećem što bi se poredilo Mariji. A ukoliko nas ruža treba podsjetiti na Mariju, RUŽA je onda tek upravljeni kažiprst, a ne ni stvarnost ni cilj. Zato Mariju zazivamo kao RUŽU OTAJSTVENU, TAJANSTVENU, OTAJNU, MISTIČNU (rosa mystica), što znači da se sve ono na što nas RUŽA podsjeća divno skriva u Marijinoj TAJNI, koja tajna je ipak STVARNOST.
TORNJU DAVIDOV, moli za nas
„Vrat ti je kao KULA DAVIDOVA (Turrio Davidica), za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački“ (Pj 4,4). Zaručnik pjeva Zaručnici. Nesavladiva kula za obranu Svetog Grada Jeruzalema. Očito je da je ova pjesma ljubavi tek vanjštinom nalik ljubavnim pjesmama. Što je rečeno: od Božjeg očinstva dobiva snagu i zove se sve očinstvo na zemlji – vrijedi i ovdje: uzvišena Božja Ljubav posvećuje produhovljujući ovu ljubav. I slika snage Davidove tvrđave je tek silueta Marijine snage u obrani svog grada – Crkve i čovječanstva. Divno prikazaše umjetnici da čak i pravedne strijele Božje svojim plaštem – OKLOP – ŠTITOVI – zadržava Marija.
TORNJU BJELOKOSNI, moli za nas
Bjelokost je birana, dragocjena, plemenita, čvrsta. Od nje se izrađuju predmeti i uresi od osobite vrijednosti i izuzetnog darivanja. U Pjesmi nad pjesmama zaručnica izdiže svog dragog iznad tisuća. Njegova prsa poređuje čistom bjelokosti pokritom safirima (Pj 5, 14). Ovdje se Marija naziva TORANJ BJELOKOSNI. Ovim zazivom idemo još dalje nego je pređašnjim rečeno. Dok je TORANJ DAVIDOV označavao čvrstoću obrane Svetog Grada, ovdje bi BJELOKOST značila sam Sveti Grad, koji je nepobjediv, jer je to već onaj OBEĆANI, NEBESKI JERUZALEM iz APOKALIPSE (21, 9 i d.) kojemu su zidine od jaspisa, a temelji ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem (ib. r. 18-19). Doista, prekrasne usporedbe!
KUĆO ZLATNA, moli za nas
Zlato je pojam mnogih poredaba u Svetom Pismu; zlato je, naime, najdragocjeniji od svih metala. Samo par značajnijih iz kojih proizlazi i zaziv za Presvetu Djevicu: KUĆO zlatna: U Svetinji nad Svetinjama je zlatni kadioni žrtvenik, Kovčeg saveza optočen zlatom, zlatna posuda s manom (Heb 9,4). Zlato je opet tek slika daleko uzvišenije vrijednosti: „… odbacit ćeš zlato u prašinu… Svesilni će postati tvoje suho zlato“ (Job 22, 24-25). U Otkr. se potiče crkva u Laodiceji da kupi žeženo zlato (3, 18), a novi Jeruzalem je grad čistog zlata (ib 21, 18). Već iz ovoga se vidi uzvišenost naziva KUĆO ZLATNA za Onu koja je KUĆA i SVETOHRANIŠTE živoga i jedinoga Boga, samoga Svetoga i samoga Najvišega.
ŠKRINJO ZAVJETNA, moli za nas
Škrinja zavjetna ili Kovčeg saveza naziva se i Kovčeg Jahvin (Jš 6,11 i 1 Sam 4,5; 6,19), a u 2 Sam 6,2 „Kovčeg Božji, što nosi ime Jahve Sebaota.“ Kovčeg je uvijek znak Božje prisutnosti. Predivno se ta prisutnost Božja očituje u Mariji i po Mariji još više nego u starozavjetnom Kovčegu. Znakovit je i sadržaj Kovčega: ploče Zakona – ispravan put – Marijin put, i put s Marijom; palica Aronova što je procvjetala (Br 17, 23) – Marijino plodno djevičanstvo; zlatna posuda s manom – u Mariji prava Mana, Živi Kruh – Isus. Ploče Zakona se zovu i PLOČE SAVEZA (Heb 9, 4): po Mariji sveza, savez, ugovor, jedinstvo s Bogom. Škrinja Zavjetna je Marija, istinitija i realnija od one po kojoj ime nosi.
VRATA NEBESKA, moli za nas
Vrata, bez sumnje, označuju komuniciranje: ulaziti – izlaziti; ali vrata označuju i jedan POČETAK. Ponekad su vrata uzeta pars pro toto, odnosno kao personifikacija (vrata paklena neće je – Crkvu – nadvladati, Mt 16, 18). Ovo sve vrlo prikladno prenosimo na Mariju: po Njoj i kroz Nju Bog siđe k nama, i hoće da po Njoj uziđemo k Njemu. „Ja sam vrata (početak), reče Isus. Tko uđe… spasit će se“ (Iv 10, 9). Prikladno vrijedi za Mariju: ona je početak i ulaz u nebo. „Vrata se nikad neće zatvoriti“ (cfr. Otkr 21, 25): Marija nam je dana uvijek i posvuda; sva Njezina zaštita, sva Njezina svetišta, sve Njezine svetkovine i spomeni su poziv, su VRATA k nebu i za nebo!
ZVIJEZDO JUTARNJA, moli za nas
Koliko je ljepši zvjezdani svod sred noći, toliko bolnija noć osamljenom patniku. Kad se pojavi zraka JUTARNJE ZVIJEZDE, pojavio se prvi dah olakšanja: dan će, neću biti sam sa svojim bolima. Pojavila se Danica, radosna vijest je onoga što bdije na jarbolu lađe kojoj se obale sa svih strana zovu: beskrajno, nepoznato more; možda će sad ugledati obrise čvrstih obala! Prva zraka Danice što najavi radost Njegova dana, riječ je radosnog Navještenja u sutonu zemaljskog raja: Neprijateljstvo između zmije i žene… I opet bljesne sjaj Danice u proroštvu Bileama (Br. 24, 17). Tako je svaki susret s Marijom, svima koji vjeruju i ne vjeruju, drhtaj Zvijezde koja je uvijek jutro, uvijek vodič i put onome koji je SVJETLO i DAN i SUNCE.
ZDRAVLJE BOLESNIH, moli za nas
„Vidje njihovu vjeru i reče uzetomu: Sinko, opraštaju ti se grijesi“ (Mk 2, 5). Isus je, očigledno, dirnut onolikom vjerom, dirnut rekli bi – do suza, i daje ono što nitko od njih i ne sanja: život! On uzetog uskrisuje! Tjelesno zdravlje dolazi tek kao znak smutljivcima (ib. d.). I Marija: Nije samo neka utjeha bolesniku: „proći će“ – u koju ni sami ne vjerujemo, ali ipak iz dobra srca nešto rečemo; nije Marija neki „sedativ“, olakšanje, „droga“; Marija je ZDRAVLJE! Ne tek sličnost ozdravljenju, nego poosobljeno zdravlje! Što znači: Mariju poznavati, Mariji se bez pridržaja predati ne dvojeći, jest: biti ZDRAV, pa makar i dalje osjećao duševnu ili tjelesnu bolest. Marija to sve usmjeruje ne samo zdravlju, nego životu. To ustvari postaje radosno čišćenje!
UTOČIŠTE GREŠNIKA, moli za nas
Gledam čovjeka kojega gone. Zbog čega? Ne znam. Osvrće se. kamo će? Može im za tren zamesti trag, ali sam zna da je to samo za tren. Gledam drugog čovjeka koji je gonjen. Zbog čega? Možda ni sam ne zna. Tvrdim tako, jer sam i sam to osjetio: gonjen sam i svojoj nutrini i svojom nutrinom, a da ni sam ne znam zašto. Da li je zlo, grijeh ili bolest? Osjećam da se nisam smirio ako sam se za čas negdje ili u nečem „izgubio“. Promatram i trećega. Ima zašto biti gonjen, sam priznaje. Težak je grešnik. Ne želi se tek skriti, želi možda trenutno „azil“, ali će u azilu naći i daljnju riječ. I prvi i drugi i treći osjećaju da se u Mariji našli utočište kao luke konačnice, a ne tek zakrilje u trenutnoj oluji.
UTJEHO ŽALOSNIH, moli za nas
Kad smo osamljenom za čas bili društvo, kad smo prilikom neke nezgode, nesreće i sahrane rođacima i svojti pružili ruku – saučešće, mnogo smo učinili. Ipak, mi smo samo tješili, ali nismo bili UTJEHA! Utjeha je nešto u čemu se otpočine; utjeha je majčinsko KRILO, utjeha je ono iza čega više ne treba tražiti; utjeha nije tek trenutak olakšanja, utjeha je smirenje. To je, po Božjoj volji, Marija. Sama bješe žalosna, i u toj žalosti je i sama potpuno utješena otpočinuvši sa svojim neopozvanim Fiat u Dobroti Očeva krila. I On koji je sama Utjeha, otpočinuo je u Očevoj dobroti u Njezinom Krilu, i mi radosni i sigurni počivamo u Njemu koji je Utjeha!
POMOĆNICE KRŠĆANA, moli za nas
Ovaj naslov je, mislim, izniknuo za vrijeme bitke i pobjede kršćanstva nad nekrstom kod Lepanta. On, međutim, lebdi nad svakim Gospinim svetištem, nad svim potrebama, nad svim borbama protiv zloduha u podneblju, nad svakim pojedinim krštenikom i nad svima skupa. Sjeća nas ovaj naslov svih Marijinih pobjeda diljem stoljeća, pobjeda koje svakoga usrećuju, a nikoga – izuzev pakao – ne ponizuju. To su pobjede pravovjerja u srcima, dušama i umovima. To su pobjede u Božjim bojevima, a ti bojevi su da se duše otmu paklu. Zaziv: POMOĆNICE KRŠĆANA podsjeća krštenike na njihov izuzetni i povlašteni položaj kao djece Božje. Sjeća ih posebnog izabranja prije postanka svijeta.
KRALJICE ANĐELA, moli za nas
„Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela… pred Slavom Svetoga“ (Tob 12, 15). Ovoga se sjetih, a sjetih se i ostalih blaženih Duhova: Kerubina, Serafina, Prijestolja, Gospodstva, Vlasti…; sjetih se Gabrijela i Mihovila, sjetih se anđela što pobi prvake u Egiptu, anđela što ne dopusti oskvrnitelju u hram, sjetih se anđelâ sa čašama i trubama iz Otkrivenja i bezbroj bezbroja Svetih Duhova spremnih na riječ Svevišnjega. Sjetih se Petrova Anđela, moćnijeg od svih straža Herodovih i svih Heroda… Prepustio sam se letu pameti i zaplovio među one svete i sjajne čete… A onda mi, slučajno, padne oko na lik u metalu izrađen Nazaretske male Djevice, nad mojom posteljom… Ona, iako je u tijelu, u najvećem stupnju posjeduje sve vlastitosti ovih Blaženih duhova, tako da je i po tim vlastitostima Kraljica i prva među svima. Ona je KRALJICA, slatka Gospodarica, kojoj s radošću služe sve ove divne rajske čete! „O, dubino bogatstva… Božjega…“ (Rim 11, 33).
KRALJICE PATRIJARHA, moli za nas
Patrijarsi nisu samo časni naziv, iako su i to; patrijarh je i PRAOTAC, u vidu onog dugog čisla potomstva koje će se iza njega preuzeti kao svijetli rep repatice, a čitavo potomstvo u njemu vidi svoj izvor. Patrijarsi su također KLJUČNE OSOBNOSTI pojedinih vremenskih epoha. Patrijarsi isto tako svako za sebe ima jednu svoju vlastitost, odličnost koja ga ističe. Već Adam se ističe pokornošću i ispaštanjem, Noa čestitošću života sred opće pokvarenosti, Abraham i Lot također, a Abraham posluhom i vjerom; Jakov željom za blagoslovom; sin mu Josip čistoćom, mudrošću i opraštanjem… Svi ovi i svi ostali patrijarsi su sretni što se svrstaše u svitu svoje Kraljice koja blista u svim vlastitostima njihovim, i koja ih osjeća svojima.
KRALJICE PROROKA, moli za nas
„Vruće čeznite za duhovnim darovima, posebno za prorokovanjem“ (1 Kor 13, 1). Očito je: prorokovanje, u sv. Pismu nije jedino predkazivanje budućih događaja, nego i poučavanje. To je istina kako u Starom tako u Novom Zavjetu. Tek za primjer: nasuprot narodima koji slušaju vračare, Mojsije veli narodu: „Proroka kao što sam ja… podignut će ti Jahve… njega slušajte!“ (Pnz 18, 15). Presveta Djevica je prvakinja, uzor i Kraljica PROROKA koji su govorili i poučavali narod – čitav njezin život i svaka njezina riječ sto nam je sačuvana počevši od: Fiat, do „slušajte sve što vam kaže, sve učinite!“ (cfr. Iv 2, 5). Ona je Kraljica i onima koji buduće predkazuju, jer – po volji Božjoj, a u svoj skromnosti – prorokuje: Svi će me zvati blaženom (cfr Lk 1, 48).
KRALJICE APOSTOLA, moli za nas
Apostoli su čuli: Tko je mati moja i tko su braća moja? (cfr. Mk 3, 33 i d.) Ali, vjerojatno nisu mnogo od toga odnijeli, kao ni od drugih Isusovih govora. Kad je Isus upro pogled u Majku i učenika na Kalvariji, bili su tu samo Majka i učenik i nekoje žene. Međutim, kad je Isus uzašao na nebo, njihov je pogled više letio k Majci Isusovoj koja bješe među njima. Kad je pak Duh Sveti sišao, oči im se sasvim otvoriše, i sad su jasno spoznali ne samo crte Isusova lica u licu Njegove Majke, nego također su zapazili da mu je ona najbliža i najsličnija. I kao što su u samom Isusu vidjeli ideal i uzor i put svog poslanja i apostolata, tako su bili sretni da i u Njoj, koja ostade među njima, nalaze to isto!
KRALJICE MUČENIKA, moli za nas
„… a tebi će samoj mač probosti dušu…“ (Lk 2, 35). Starac, pravedni Šimun je dočekao obećanje Duha Svetoga; vidio je Svjetlost na prosvjetljenje naroda i Slavu puka svoga izraelskoga. Više se nema što čekati. Vidio kroz koje magle će to Svjetlo morati se probijati i kako će se krvlju Slava morati svjedočiti. Istodobno je vidio i povezuje udes Majke s udesom Sina: Njegova bol je i njezina bol; Njegova Slava je i njezina slava. U Njoj uzor i ideal nalaze svi mučenici prema onoj Pavlovoj: „Ako podnosimo nevolje, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako primamo utjehu, to je za vašu utjehu koja vam omogućuje da strpljivo podnosite iste patnje…“ (2 Kor 1, 6).
KRALJICE PRIZNAVALACA, moli za nas
Gledam težaka na polju, zazvonilo podne: odložio oruđe, kapu, uspravio se – pozdravlja Gospu. Mučio se, mučio. Nebo zacrnilo, tuča se oborila, vinograd kao bojno polje. Suzom u oku više nego riječju, reći će te tužne večeri: Hvala Bogu! Činovnica dolazi i odlazi s posla. Mogla je dobiti i više mjesto, „nije trebala biti baš onakva prema šefu…“ Majka od dana do dana uvijek za istim poslovima; nitko na njoj ništa ne zapaža, ali zapaža da je majka, da vodi računa o svom čovjeku, o djeci, o kući, o crkvi… I dalje, i dalje: na more, u rudnike, u škole, u urede, u samostane… Svi se ovi u svojoj malenosti, nezapaženosti pred ljudima, ali u nekom „svetom mirisu“ raduju nezapaženoj nazaretskoj Djevici kao svojoj Kraljici, svjedočeći Božju prisutnost svojom svetom jednostavnošću.
KRALJICE DJEVICA, moli za nas
„Janje, gdje stoji na Sinajskoj gori i s njim 144000 osoba koje su imale … njegovo ime i ime njegova Oca…“ pjevaju novu pjesmu… nisu se okaljali ženama; to su djevice. Prate Janje kud god ono ide.“ (Otk 14, 1-5). Vrhunac apostolstva, proroštva, mučeništva, priznavalaštva jest: DJEVIČANSTVO. Ono uključuje u sebi sve ostalo, jer je to LJUBAV sjedinjena jedino s Bogom: Slijede Janje kamo god ono ide. Djevice rado sve ostaviše. Ne okaljaše se sa „ženama“. Žena – taj pojam – simbolizira sve što nas uza se svezuje i zarobljuje. Ne bez razloga, jer svi osjećamo snagu spolova. „Nova pjesma“ jest vječno sjedinjenje u slavi s Janjetom prema kojoj svi idu, a koju DJEVICE, koliko je moguće, već posjeduju. Djevice rado neprestano osluškuju poziv: „Slušaj kćeri… ostavi dom svoj… Kralj zaželje tvoju ljepotu“ (Ps 44). Marija je Kraljica – uzor djevičanskih duša.
KRALJICE SVIH SVETIH, moli za nas
Mariju promatramo i radujemo joj se kao kruni svih izabranika, SVETIH na zemlji, u čistilištu i u nebesima. Ipak, ta Kruna je još mnogo bogatija nego li je zamišljamo i kad u njoj vidimo sve KRŠTENIKE, sve SVETE, kako bi Pavao kazao. A to zato jer „Bog nije pristran. Njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno“ (cfr. Dj 10, 34-35). Dodat ćemo: svaki koji živi po onom DOBRU kako ga u svojim prilikama i mogućnostima spoznaje. Živeći tako, slavi Boga i na svoj je način pravedan, opravdan, SVET. Svi oni su, a da možda i ne znaju, pod kraljevskim plaštem Marijinim, jer svi, mada i ne znaju, onoliko koliko znaju, idu Njezinim putem.
KRALJICE BEZ GRIJEHA ISTOČNOGA ZAČETA, moli za nas
Kraljice, što znači: Naša prvakinjo, naša PRVOROĐENA, naš uzore, naše utočište, živote, nado, sigurnosti, ali uvijek: NAŠA, čitava naša, našega roda ponosu, slavo, diko! To rado ponavljamo, jer u njezinu kraljevanju vidimo sebe, budući da je sva i potpuno naša. Ovaj zaziv je došao na ovo mjesto vjerojatno zato jer je čekao službeno proglašenje onoga što je Crkva i ranije uključno vjerovala. Sam zaziv je misao na izuzetnu odličnost Marijinu po kojoj je Ona ustvari NOV STVOR, početak NOVOG SVIJETA, NOVO STVARANJE; osobito bogatstvo, a sve u vidu Izvora Života koji će po Njoj i iz Nje proteći: sam Utjelovljeni Bog, druga božanska Osoba.
KRALJICE NA NEBO UZNESENA, moli za nas
Zaziv: KRALJICE NA NEBO UZNESENA iznosi jednu činjenicu koja je ujedno i vjerska istina. Za Crkvu koja moli, i koja moli po Marijinom zagovoru, ovaj zaziv pobuđuje na razmatranje. Najprije: KRALJICE. Dakle: Ti, koja si našega roda, naša, naš ponos i naša radost, naša najodličnija, ali uvijek: NAŠA! Na nebo uznesena: Mada poput nas, na zemlji, živjela je dušom i tijelom nebeskim životom. Tome je izvor već BEZGREŠNO ZAČEĆE sa svim za nas nedokučivim darovima,a potom i njezin odgovor. Kad se sjetimo imena koje joj izriče Gabrijel: Milosti puna, onda je očito da Njezin prezent: „Veliča (slavi) duša moja Gospodina“ nije tek krik zahvalnosti onoga trenutka, nego dah čitavog Njezinog života koji dosljedno trijumfira UZNESENJEM Njezine duše i tijela na nebo.
KRALJICE SVETE KRUNICE, moli za nas
Zaziv veoma omiljen jer nam pred oči postavlja Presvetu Djevicu koja KRUNICOM, tim svetim i svijetlim oružjem kraljuje suzbijajući bilo kakve neprijateljeve nasrtaje, a ujedno oružje kojim se osvajaju zemlje – srca. Dakle: molitva učinkovita u obrani i osvajanju – napredovanje.
Presvetoj Djevici vrlo mila MOLITVA, jer u njoj beskrajno sluša riječi koje joj je Otac nebeski po Anđelu upravio, i ne može biti ravnodušna na njih, mada su iz naših, često puta i okaljanih, usta. Isto tako ne može biti ravnodušna na drugi dio: „moli za nas grešnike“ jer su to riječi CRKVE, kojoj je Ona Majka! I treće: Marija KRALJUJE posredstvom KRUNICE, jer sadržaj otajstava jest EVANĐELJE; tko pobožno moli krunicu i razmišlja otajstva, taj se upriličuje Isusu Kristu, i Isus sve više živi, vlada, kraljuje u njemu.
KRALJICE MIRA, moli za nas
Kod susreta s apostolima, Isus im nazivlje i želi MIR. Mir im svoj daje i ostavlja, ne kao što SVIJET! Mir nazivlje i želi Apostol započinjući svoje poslanice. Mir anđeli nazivlju ljudima kod Porođenja. Mirotvorce će Isus nazvati sinovima Božjim. Mir je čežnja čitavog Starog i Novog Saveza. Sam Savez se naziva Savez Mira. U miru s Bogom biti znači postići smisao života. Samo u Bogu je MIR, dušo moja – veli psalmista, – jer je Bog MIR i Knez Mira, a Njegovo kraljevstvo, KRALJEVSTVO MIRA. Mir znači radosno SMIRENJE i puninu života u Očevu naručju, jer znači potpuno usklađenje s kucajima Božjeg srca, zato je to i radosna sigurnost. Mariji je povjereno vođenje i uvođenje nas, njezine djece u ovo slavno Kraljevstvo Mira koje započinje ovdje i nastavlja se kroz svu vječnost. Kraljica u Kraljevstvu mira.
KRALJICE FRANJEVAČKOG REDA, moli za nas
Na vratima – tlu – male Porcijunkule natpis: Hic locus sanctus est. To podsjeća na Jakova i daljnje riječi: Ovo je kuća Božja i Vrata nebeska. To vrijedi za samu crkvicu, a posebno za Onu kojoj je posvećena: Kuća Božja je, jer je „puna milosti“, „vrata nebeska“ jer nam je put k nebu – Kristu kao što sam reče: „Evo ti majke.“ „Moja majka i braća i sestre su koji vrše volju nebeskog Oca“, ovim riječima je Isus opet posebno istaknuo svoju Majku. Otkad se Franjo SUSREO s Kristom, on više ništa ne pozna osim Krista, a Njega najuvjerljivije nalazi u Mariji. Zato je doista Franjin duh Mariju imati za KRALJICU, jer to znači imati Isusa za KRALJA. Prirodno je da franjevački red bude Marijin, a franjevačka škola od Bezgrešnog Začeća do Uznesenja i Posrednice k Posredniku znači: Sav Marijin da budeš sav Isusov.
