Molitva koju nas uči Isus odnosi se na čežnju za Božjim kraljevstvom. Drugačije i ne smije biti. A ono će doći oslobođenjem – otpuštenjem grijeha: Bog otpušta nama, a mi bližnjemu! Molitva Očenaša nas stavlja u naručje i toplinu Očevu, uči nas što i kako moliti, kako biti sjedinjeni, kako opraštati prijestupe, kako se čuvati Zloga, kako imati i dijeliti osjećaje i misli Božjega srca u Kristu Isusu, kako biti sretni pa makar i u nevolji! Moleći OČE NAŠ, klanjamo se Ocu i Sinu i Duhu Svetom.
OČENAŠ… Ne naklapajte… odbacite svoj pepeo – naklapanje, prihvatite OCA u punini: na njegovu ste krilu! Molimo Njegovim riječima, molimo što On hoće, molimo za HRANU – KRISTA, molimo da budemo kao Krist, molimo za Kraljevstvo nebesko ovdje i u vječnosti!
Prvi dio OČENAŠA – postavljen plan: Bog, Božja volja i Božje kraljevstvo.
Drugi dio OČENAŠA – provođenje tog plana: vršiti prvi dio. To je uloga, KRUH od kojega živimo.
OČE NAŠ…
Isus je molio. Što? Kako? OČE NAŠ… Razgovara s Ocem, savjetuje se s Ocem. Primjeri: Moje riječi nisu moje…, moja djela nisu moja…, vršim ono što je Ocu milo…, tko vidi mene, vidi Oca, ja i Otac smo jedno. Uvijek i u svemu vidjeti i doživljavati OCA! Isus glasno moli i obraća se Ocu pred drugima i to često sa ABBA (tata!) nježno, pouzdano! Lk 10, 21 „Slavim te, Oče, gospodaru… objavio malenima…“
Moliti „Oče“ znači ući u otajstvo kakvo jest i kakvo nam je Sin objavio. Taj dar zahtijeva s naše strane trajno obraćenje, novi život, čežnju da Mu sličimo. Uvijek i posvuda, u svim prilikama i okolnostima: OČE! Već u tome što je OTAC, nalazimo svoj identitet:
DJECA smo Božja i toga moramo biti uvijek svjesni! Dijete, sa svim vlastitostima djeteta: povjerenje u Oca, sigurnost, bezbrižnost, odanost, jednostavnost, radost posjedovanja takvog Oca. Kao što Isus s nama, i mi smo dužni prema bratu. Bacite se u naručaj Oca, budite ono što se i nazivate: DJECA!
Što je sadržano u izrazu OČE NAŠ? Sav razlog vječne radosti: djeca smo Božja, članovi Božje obitelji! „Ako ne budete kao djeca…“ Djeca nas uče neposrednosti. Djeca ništa ne opisuju niti dokazuju o mami, noni, tetki, nego im trče u krilo i privijaju se uz njih. Mi učimo o Bogu, opisujemo ga… i znamo ostati na mudrom opisivanju i hladnom ocrtavanju koje ni nas ne grije i ne hrani, niti nas oduševljava da bismo druge hranili… Bacimo se u Božje naručje kao dijete u krilo očevo, majčino, bakino… Božja obitelj! Da u svemu i mi i ostali budemo slični Bogu i tako postignemo sreću! A to je potpuni dar Očev! Kako bismo te najdivnije istine i stvarnosti uvijek bili svjesni, Gospodin nas je naučio molitvu OČE NAŠ…
Gospodin rado sluša glas zajednice. Zato nas hoće zajednički: OČE NAŠ … NAŠ = moj i SVIH = ZAJEDNIŠTVO! I skoro sve molitve su u pluralu – zajedništva. Zajedništvo Presvetog Trojstva je izvor i mjerilo suodnosa među ljudima. Dakle, koji se vode Božjim duhom, neće se dijeliti. To će se postići imajući pred očima da imamo istog Oca. To se živi u molitvi, posebno u Euharistiji.
Odnos prema Ocu vidljiv je u Isusu: „Ja i Otac JEDNO SMO.“ Molite ono što izgovarate: OČE NAŠ! Kad bi molili i samo te dvije riječi s uvjerenjem te bogate i najbogatije stvarnosti, bilo bi dovoljno!
KOJI JESI NA NEBESIMA…
Što je to nebo? Kakvo je? Gdje je?
Koji jesi na nebesima… sveto stanje… u srcu svetih… Nebo nije MJESTO, nego STANJE!
SVETI SE IME TVOJE…
Sveti se Ime Tvoje… U tome SVE sadržano! = Ti si sam SVET, ti si SAV svet, ti si pravedan – dobar, vrijedan svake hvale uvijek i svugdje… Da li ikad promislimo značenje ovog Imena?
Iskreno prizivanje Imena Gospodnjega! Ime Gospodnje se očituje na nama kad vršimo ono što ispovijedamo. Ime Gospodinovo koje je očitovao apostolima, a i nama preko njih, jest ljubav koja sjedinjuje Oca i Sina, ljubav koja hoće i želi sjediniti nas sa sobom i Ocem, i nas međusobno.
Oče, sveti se Ime Tvoje… Kako? U svim mislima, riječima, djelima, nastojanjima. U čemu: SVETI SE?… U ovom činu, u zahvali što nam neprestano darivaš svoga SINA… Što nam otpuštaš prijestupe…
Sveti se ime Tvoje: stvoren na sliku Božju… Neprestano nas posvećuje i od našeg života i naše molitve ovisi da Njegovo Ime bude posvećeno među narodima. Moleći ‘sveti se ime tvoje’, molimo da mi budemo sveti i uzor svijetu.
DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE…
„Kraljevstvo Božje je među vama.“ U čemu i po čemu je vidljivo? Ono je vidljivo u MUDROSTI, što znači: kraljevstvo Božje jest naš život po zapovijedima Božjim, po čemu smo slični Njemu; po SAKRAMENTIMA – krštenje i dalje; po LJUBAVI koja ne pozna granica; po onima koji već žive nebeskim životom, tj. prisutnost onostranosti. KRALJEVSTVO BOŽJE jest pravednost, mir i radost u Duhu Svetom (Rim 14, 17). To je čežnja čista srca.
Istina je da je jedino Bog kralj i da jedino to kraljevstvo ostaje zauvijek, jer je jedino savršeno i sadržaj svega što je dobro. Sva druga kraljevstva su onoliko smislena koliko dadu da ih prodahne duh Kristova kraljevstva, a to je duh vjernosti – što je apsolutno Božja vlastitost, dok je sve čovječje varavo.
Uloga kraljevstva Kristova je da na svijetu bude oživljujući kvasac svim kraljevstvima, počevši od kraljevstva u duši pojedinca, do svih ljudskih uredaba. Zato nas je naučio moliti: Dođi Kraljevstvo tvoje!
KRALJEVSTVO BOŽJE nije „evo ga ovdje ili ondje…“ Kraljevstvo Božje je STANJE, ljubav: sebe darivati po svojim karizmama i talentima, a svatko nešto ima!
Sam Bog je kralj i kraljevstvo. To je kraljevstvo ljubavi koja se očituje i ostvaruje svim onim dobrim djelima koja se navode kao obrana ili optužba: Ogladnjeh, ožednjeh, stranac bijah, gol, oboljeh, u tamnici i mnogo što još, što možemo svatko za sebe primijeniti, – i iskazaste MENI milosrđe. I opet: sve ono JA BIJAH, i NE ISKAZASTE MI MILOSRĐE. O tome ovisi radost i osuda. U tome što se Krist poistovjećuje s nama, mi smo podignuti na kraljevsko dostojanstvo. Čast i obveza je živjeti kraljevski, ali kristovsko kraljevski!
Bog stvara kraljevstvo: čovjeka na svoju sliku i priliku. Građani tog kraljevstva su „na diku i slavu“… „ponos i ures“ jer su „Izdanak Gospodnji“ – slični svom Stvoritelju.
DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE… Kamo? U moju dušu, u moje zvanje, u ovaj moj sadašnji posao!
Dođi kraljevstvo Tvoje… Kako? Životom…
„Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko!“ Ništa smo, „dašak što se načas pojavi i zatim nestane.“ Ali, biti toga svjestan i biti radostan da si sav Božji, znači posjedovati Božje Kraljevstvo.
BUDI VOLJA TVOJA…
Isusu je najvažnija Volja Očeva – proslava Očeva Imena u svemu…
„Žalosna je moja duša do smrti“… priznao je u predvečerje krvave žrtve Sin Božji, i još dodao: „Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež“, a onda je nastavio: „Ali neka ne bude volja moja, nego tvoja volja!“ (Mt 26, 38 – 39). Gospodin svoju ljubav pruža kao uzor: Sav se predao svojem poslanju, volji Očevoj.
Takvi trebaju biti svi njegovi učenici. Bogu je mio onaj koji vrši Njegovu volju. Od nas se traži volja, nastojanje da se nastojimo u svemu podlagati volji Božjoj, da nastojimo biti bolji, „biti istog mišljenja“ s Isusom. To znači prihvatiti Očevu volju potpuno, s povjerenjem, odano i koliko je god moguće i s veseljem; ‘oplijeniti’ sebe, služiti, ako treba i životom, a onda se možemo nadati nadom koja neće iznevjeriti da ćemo dobiti ime iznad svih drugih imena i naslova, ime zapisano na nebesima.
Bog je sama dobrota i ljubav i ne može nam drugo darivati nego dobrotu i ljubav. Što ćemo onda mi, kratkovidni i slijepi, tražiti? Sve drugo osim Njegove volje je promašaj i gubitak. Tražimo Njegovu volju i bit ćemo sretni, a Njegova volja je ULOGA I MJESTO koje nam je povjerio!
Volja Božja se ponekad očituje i preko ‘Elija’ (1 Sam 3, 1 – 10. 19 – 20), to jest i preko službenika kojima imamo što prigovoriti!
„Volja Očeva je da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (1 Tim 2, 3 – 4). „Da ljubimo jedni druge, kao što je On ljubio nas.“ Da bude nebo prisutno na Zemlji. „Ja uvijek činim ono što je njemu milo“ (Iv 8, 29).
Volja je Božja da budemo Njegova pjesma, odsjev slave Njegove!
Volja Božja je vaše POSVEĆENJE, i to potpuno, nutrinom i vanjštinom: „tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju“ (Solunjanima).
Vrhunac darivanja, žrtvovanja, prinosa, jest prihvatiti i vršiti volju Božju. Vršenje volje Božje sjedinjuje nas s Bogom i međusobno. Postaje jedna volja, jedan duh, jedna ljubav. Već u Starom savezu veli: „Žrtva i prinos ne mile ti se… Tada rekoh: Evo dolazim vršiti, Bože, volju tvoju!“ Postade poslušan do smrti na križu… Naš odnos prema posluhu? Što sadržava posluh? Vjeru!
Budi volja Tvoja…. A da li ste igda zašutjeli da čujete da je Njegova volja – ili barem pripuštenje – i onda kad ne razumijete kako može biti da dobri trpe, a zli uživaju?
Ponavljajmo iz dana u dan, iz časa u čas: Evo dolazim, Gospodine, vršiti tvoju volju! Sretni kršćani, podignite svoj život na vrijednost molitve kratkom riječju: Oče – budi volja Tvoja!
KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS…
KRUH. Što je sve KRUH? Kruh = hrana. Kruh – uvjet rasta. Kruh svagdanji: raditi! To je ono ‘temeljno’ zašto smatramo dužnošću boriti se: kruh, glad…, a ipak, u biti je: živjeti o svakoj riječi iz usta Božjih!… Nije čovjek samo za ovaj svijet! Kad se to postavi na svoje mjesto i kruh je osiguran! I ‘borba’ za kruh može biti napasnikova zamka! – koliko god borba izgledala plemenita i imperativna. Nije kruh jedino što mi zovemo ‘kruhom’!
Što je kruh svakog kršćanina? „… i za hranu, što se brinete? – vaš Otac vidi da vam sve to treba, ali tražite najprije kraljevstvo nebesko…“ Tražite istinski KRUH: Euharistija – kruh… naš svagdašnji… Hraniti se Gospodinom: Njegovom prisutnošću, Njegovim sjedinjenjem u jednom Tijelu, Njegovim Tijelom u Pričesti. Bez blagovanja ovoga Kruha ne može biti života, dok blagovanje sobom nosi vječni život, uskrsnuće u posljednji dan i zajedništvo u Kristovu životu: „Tko jede moje tijelo i pije moju Krv, ostaje u meni i ja u njemu.“
Kakvu ‘hranu’ mi možemo podnijeti? Primiti Isusa kao jelo, kao kruh. I riječ je Njegova kruh i to za vječnost. I djelovanje Njegovo je KRUH. Svaki dah Božje milosti je kruh! „Kruh NAŠ…“ – kruh ZAJEDNICE. KRUH ŽIVI: meni Krist, ljudima ja. „Dajte im vi jesti (sebe)!“ Ne samo sebi živjeti… „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“ – tj. koja je riječ ljubavi! Darivati se! Ovo činite meni na spomen = biti kruh od kojega se svi hrane…“ DARIVAJTE SE! Budite KRUH – hrana za život svijeta. Biti kruh riječju i primjerom (zdrava i pokvarena hrana). Nikad ne ogladnjeti, nikad ne ožednjeti, može se samo hraneći se živim KRUHOM.
Kruh naš svagdanji „daj nam danas“… Sad posebno na scenu stupa povjerenje: „Daj nam danas“… Od Njega sve dolazi. ‘DAJ NAM’ je izraz saveza! Molimo za SVE! Ne postoji samo glad kruha, nego Riječi Božje! DANAS…
Am 8,11: „Poslat ću glad ne kruha,… nego RIJEČI BOŽJE“ (tj. ne mari se i ne sluša Riječ Božja). To je strašno!
Mudrost Božja govori: „Jedite od mojega kruha“, tj. hodite putem razboritosti (Izr 9, 1 i d 5).
Mudr 16, 26 „ … da se tvoji sinovi nauče da čovjeka ne hrane različiti plodovi, nego TVOJA RIJEČ uzdržava sve koji u te vjeruju.“
Pravi kruh je: volja Božja! Kruh svagdašnji = Mudrost života. Više nego svagdašnji KRUH… Anđeoski KRUH – sam BOG!
KRUH nebeski: Krist „posijan u Djevicu, uzrastao u tijelu, oblikovan u muci, ispečen u peći groba, čuvan u Crkvi, donesen na oltare, svaki dan daje vjernicima nebesku hranu“ (sv. Petar Krizolog).
OTPUSTI NAM DUGE NAŠE KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM…
Jedini naš cilj je težiti sličnosti sa svojim nebeskim Ocem – opraštanje bezgranično kao što to čini Otac nebeski, i molitva za svoju braću. Opraštanje uvijek i do kraja je tolika dužnost da Gospodin postavlja najstrašnije sankcije ako nam nije dovoljna riječ srca! (Mt 18, 33 – 35). Nastojati postupati i opraštati poput Oca je jedini preduvjet međusobnog mirnog življenja. Biti kao Otac nebeski prema svojoj braći, poput našeg brata Isusa! Slijediti Božju Riječ u čovjekoljublju, a to se najdivnije očituje – i najdjelotvornije i najstvarnije – u opraštanju bez granica!
Izričita riječ Isusova na Petrov upit: Koliko puta? 70 x 7 = uvijek! S druge strane, prispodoba o kralju u Kraljevstvu nebeskom i zločestom dužniku. Oproštenje koje Gospodin zahtijeva od nas nije samo neka etiketa, nešto izvanjsko, nego potpuna riječ ljubavi: Oprostiti „od srca svome bratu.“ Ne govori „samo svom bližnjemu“; umjesto bližnji, reći će više i bliže: svom drugu, svom bratu!
Trebamo biti njegova duha! Stavlja nam se za uzor Očevo milosrđe, Očevo praštanje! Ljubiti bližnjega kao što nas sam Otac nebeski ljubi – to je nova zapovijed. U toj zapovijedi živjeti! Zato se ne čeka da mene ‘pravedna’ dođe pitati oproštenje onaj koji ima protiv mene. Ljubav ne pozna granica! Ljubavlju jedan drugoga pretječite, jer nas i Otac s ljubavlju posvuda čeka i pretječe. Ljubav ne pozna nijedne prezrene riječi. Ovo vršenje ljubavi grešnika obraća i pretvara u pravednika i „živjet će“ (cfr. Ez 18, 21); ne hajanjem za ljubavlju i opraštanjem „pravednik čini nepravdu“ i umrijet će. Što god svežete… Što god odriješite… bit će tako potvrđeno s neba! Mudrost je OPRAŠTATI.
… „otpusti duge…“ ne veli: grijehe… Grijeh je nešto ‘bezlično’, DUG je određeno: dug prema Ocu, dug prema braći. Kidali smo ‘pupčanu vrpcu’ od čega živimo, kidali smo život, činili duhovni abortus… OTPUSTI NAM DUGE NAŠE… Zastrašujuće! Ali odrješito! Gospodin se opet vraća… kako i mi otpuštamo… KAKO i mi otpuštamo… KAKO… Praštajte, kao što Bog u Kristu nama oprosti. Iz dubine srca opraštati!
Molitva Crkve kaže da se svemogućstvo Božje očituje najviše u praštanju – milosrđu. Ono je plod ljubavi, zato će i nama Isus: Budite milosrdni kao vaš otac nebeski. Dakle, i mi smo najveći u milosrđu i praštanju, jer je to ljubav. Gospodine, daj da se svakog časa spremno izmirim sa svojim bratom, a ne samo pred žrtvenikom. Daj, Gospodine, da se radujem da mogu prvi reći bratu: oprosti!
Na Kalvariji se čuje 7 riječi, a prva od tih je: oče, oprosti…
Gospodo, to je kršćanstvo – a kršćanstvo je Krist, i jedino taj život jest Njegov.
NE UVEDI NAS U NAPAST NEGO IZBAVI NAS OD ZLA…
„Ne uvedi nas u napast“. Ova prošnja moli DUHA za RAZLUČIVANJE napasti… kao kušnje… Vjeran je Bog, neće pustiti da budemo kušani više nego možemo podnijeti. Ipak, ne možemo se othrvati bez suradnje – molitve.
„Nego izbavi nas od zla“ (zloga). Molimo za SVE. Molimo da budemo oslobođeni od svih zala: sadašnjih, prošlih i budućih. „Daj mir u naše dane…“ – „Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove…“
„I ne uvedi nas u NAPAST“ preinačivanja tvog plana! Posebno, izbavi nas od sotone – prišaptavanja! Ne uvedi u napast… da bismo drugačije molili.
AMEN
Neka bude sve ono što smo molili!
