Primivši u lipnju 1943. podđakonat i đakonat, ulazeći u četvrtu godinu teološkog studija, stječe pravo da može primiti red prezbiterata. Fra Ivan je najmlađi među kolegama, te zbog nedostatka kanonske dobi – upravo je navršio tek 23 godine života – prema normama kanonskoga prava za njega treba iskati dopuštenje (dispensu) za pristupanje redu prezbiterata. Molba je dobivena preko Kongregacije za redovnike. Ređenje za prezbitera obavio je mostarski biskup, msgr. Petar Čule, u crkvi Male braće u Dubrovniku, 8. kolovoza 1943., u ratnim okolnostima.
Mladi svećenici živo žele proslaviti svoju Mladu misu u krugu svoje obitelji i župe. Fra Ivanu je za put iz Dubrovnika prema Kaštelima potrebna propusnica, jer je Split pod talijanskom okupacijom. Dobio je propusnicu na 15 dana.
Dan Mlade mise: 29. kolovoza 1943., na Biranj (blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja). Datum je – zbog talijanske okupacije – obznanjen tek dan uoči Mlade mise, ali su od usta do usta u mjestu svi znali spomenuti dan. Ratne okolnosti nisu spriječile da se u misnom slavlju do zadnjeg mjesta ispuni župna crkva.
Fra Ivan je u tim danima boravi čas u očinskoj kući, čas u samostanu na Poljudu, te s dubokom boli prati razračunavanja između Hitlerove i Titove vojske. Na prostoru Kaštel Starog pokušava zaustavljati zločinačku ruku, upozorava, ulazi u rasprave. Preko noći nestaju njegovi znanci i prijatelji.
U vrijeme najvećih bombardiranja Splita, od jeseni 1943. do lipnja 1944., kada je smrtno stradalo više stotina ljudi, završavao je četvrtu akademsku godinu bogoslovnog studija. Sa svojim kolegama-franjevcima iz Poljuda na predavanja odlazi „pod bombama“, nerijetko „za vrijeme sata u podrum…, svećenici daju skupno odrješenje…, prođe opasnost, opet u razred“. Fra Ivan je diplomirao u svibnju 1945., kao jedini diplomirani teolog te godine.
