SVETI BENEDIKT

Iz fra Ivine  propovijedi u Crkvi sv. Marije, Zadar, 11.7.1981.

                    Zadar. Forum: Otvorena knjiga razmatranja onoga što prolazi i što ostaje. Kolone i kapiteli, danas sjedala za odmor i igru djece, nekad službeni uredi, državni i javni život, moć. Nikome ne pada na pamet da bi stupove uspravio. Ipak se nešto podiže što bješe srušeno: Sveta Marija! Ne prvotno zato jer je povijesno i umjetničko djelo, nego jer je kuća molitve. Ovo je jedna stranica debele povijesti svijeta: Ostaje samo ono što je Božje. Ovu stranicu ćemo proširiti osvrnuvši se danas na život i djelo sv. Benedikta.

                    Kao stupovi i kapiteli i slava ovog zadarskog Foruma, stajao je rimski Forum, stajao je Rim, stajahu carstva, stoji moć i ljepota svijeta. Pred Benediktom, kao i pred nama.

                    Da li je slučaj što se povukao u Sublaqueum (Subiaco), gdje je prolaznost svega zemaljskog, uz jezerce, svjedočila ruševina Neronove vile? Da li je slučajno Vicus Varronis pripovijedao Benediktu o neuspjehu Varona, ili ga barem ‘utješio’ kad tu i Benedikt doživi neuspjeh: Mole ga da im bude za učitelja, a kasnije ga žele maknuti (otrov)? Ili je trebalo misliti na sudbinu Josipa egipatskog s njegovom braćom? Svakako je morao misliti: ‘čovjek uvijek čovjek’, i još potpunije se predati Gospodinu koji jedini ne vara.

                    Srušeni hramovi Jupitra i Apolona na Monte Cassinu se neće podići, nego će isto kamenje poslužiti za crkvu sv. Ivana Krstitelja i sv. Martina. Jedan je Benediktu uzor potpunog predanja službi Gospodnjoj u monaškoj sabranosti (Martin propagira monaštvo), drugi pripravlja put Gospodinu. Benedikt podiže i bedeme na Monte Cassinu, ali ističe da bedemi nisu zatvoreni odozgo! Odozgo dolazi Mudrost i jakost! I sigurna radost života! Pravila nisu nego RADOSNA VIJEST koju je sam Benedikt okušao odozgo i ‘presadio u svagdašnjost’ – njegovo Pravilo – evanđeoski život.

                    I tako, godine 529. zatvaranje posljednje poganske škole u Ateni (Justinijan I) označuje početak nove škole: svjetionik na visini Monte Cassina. Po toj školi, jer je evanđeoska, MOLITVA I RAD čine raspored dana; opata čini ocem koji mora do potankosti poznavati srca svojih sinova; isušivanje močvara čini jednako vrijednim djelom kao i slaganje biblioteka, prepisivanje grčkih i latinskih klasika, pisanje korala ili karitativno djelovanje.

                    Proživljeno Evanđelje dariva Benediktu vjeru koja čini čudesa (uskrišuje dječaka), snagu kojom se opre i kori vođu istočnih Gota Totilu (kao Ivan Krstitelj Heroda), i moć da s radošću prima Kristovo Tijelo čekajući sestru smrt. Benedikt je sve sažeo u grbu: Križ i ralo – Moli i radi, ili: sav život mora biti prožet Bogom. Pozdrav PAX označuje Krista – BOGA, jedini MIR. Benediktovu ulogu možemo najkraće definirati ovako: još jedan Kristov milosni pohod čovjeku.

Molitva sv. Benediktu za milost dobre smrti

Sveti oče Benedikte,

kojega je Bog blagoslovio milošću i imenom,

ti si stojeći i moleći uzdignutih ruku

predao svoj anđeoski duh u ruke svoga Stvoritelja.

Obećao si da ćeš u zadnjoj smrtnoj borbi

snažno zaštititi od svake đavolske zasjede

sve one koji te dnevno budu podsjećali

na tvoju slavnu smrt i na tvoje radosti u nebu.

Slavni Oče, molim te, zaštiti me svojim svetim blagoslovom

da se nikada ne odijelim od našeg blagoslovljenog Isusa Krista,

od tebe i od svih Božjih izabranika.

Amen.

Molitva sv. Benediktu, zaštitniku Europe

Sveti Benedikte, koji si životvornom riječju svoga Pravila

i neumornom revnošću svojih učenika

preobrazio Europu u blagoslovljenu zemlju kršćanske vjere i jedinstva;

koji si odgojio ljude i narode za djela ljubavi i blagodat mira;

koji si otkrio ljepotu i dostojanstvo ljudskog napretka nadahnutog evanđeljem, vrati se Europi i svijetu svjetlom svojih ideala.

Vrati današnjim pokoljenjima smisao za Krista i poslušnost njegovim riječima.

Budi nam i danas blizu svojim nebeskim zagovorom

da europski narodi nađu i sačuvaju putove reda, pravednosti i bratskog zajedništva.

Amen.