1.1.
Blagdan svete Bogorodice
Mnogo razmišljamo o odnosu zakona i evanđelja u poslanici Rimljanima, a naći će se i u ostalima. Razmatrajući čitanje Gal 4, 4-7, zapažam da „zakonu podložan“ može imati mnogo širi, pa i dublji smisao! Prvi zakon kojemu se podložio jest da se poput nas RODIO od ŽENE! Doista, ulazi u svijet POSLUHOM tom zakonu! Ovim je istaknuta i izvanredna pojava Marijina. Tim više što se ne kaže Marija, nego ŽENA, što znači nova MAJKA ŽIVIH! Doista, Bog nas je blagoslovio i „progovorio nam o Sinu“. Razmatrajmo o svemu ovome poput Marije (Lk 2, 19).
3.1.
Ime Isusovo
„Na ime Isusovo nek se prigne svako koljeno…“ kao da veli: Plan Nove Godine – novi početak – je smislen samo u Isusu. Jednostavno, Isus = SPASITELJ. Štovati ga znači slijediti ga: čitav vaš životni put u Novoj i Novim godinama, u životu koji vam Otac dariva, upriličite Isusovom životu počevši od rođenja (krštenja), pa čitav rast: postati „sluga“ svima, da bi sve spasili, jer smo i mi u Isusu (Crkvi) Isusi – udovi Njegova Tijela! Kao takva – SPASITELJA- najavljuje ga anđeo Josipu (Mt 1, 21)..
6.1.
Bogojavlje
SVJETLOST je središte bogoslužja, i slikovito i simbolično i stvarno: „Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi SVJETLOST tvoja…“ Svjetlost je Gospodin i hoće da i ti budeš svjetlost; ti, Jeruzaleme – CRKVO – i svaki ud Crkve. Hoće da sam posjeduješ puninu Svjetla – ŽIVOTA – kako bi po tebi k SVJETLU – BOGU – hrlili svi narodi da i oni postanu svjetlo. To Bog hoće! Nekad si bio tama, kao što i još uvijek su mnogi u tami („tmina zemlju pokriva“). Mudraci pokazuju jednostavan način i put, svakome dohvatljiv: ostaviti zlo (simbolizirano u Herodovim nakanama) i drugim putem – novim – u svoju zemlju: NEBO!
16.1.
Sv. Berard i drugovi
Isus je postavljen kao stjegonoša, kao uzor kako živjeti i osvajati: blagošću i Duhom! „Šalje kao ovce među vukove“ (Mt 10, 16). Istaknuto: OVCE! Sam ide kao Janje…! To je Isusovo SVJEDOČANSTVO Njegova poziva i puta; to mora biti svjedočanstvo Njegovih svima. To je govor Duha koji po Isusu i njegovi govore, govor ljubavi do kraja i prema ubojicama. Taj govor često je nerazumljiv i kršćanima, kako proizlazi iz 1 Kor 4, 9-14: „Mi ludi, vi mudri…“ – Apostoli posljednji… I naša vremena kao i apostolova, kao i sva, opiru se svemu što nas kori, posebno kad je to vidljivo u životu plemenitijih od nas („protivan je djelima našim“). Ako nećemo reći: „Uništimo pravednika“, ismjehujemo ga: „Mi ludi – vi mudri…“ divna Pavlova ironija…
25.1.
Obraćenje sv. Pavla
Sjetiti se Pavla znači sjetiti se neugasivog vulkana, ali vulkana koji ne uništava nego želi raspaliti i ostale, kako bi svi postali poput njega vulkan ognja – a to je svjetlo i žar – za Krista. Pavao svu snagu koristi u to da u MIRNOĆI razlaganja pridobije i druge kako bi postigli što je on postigao, da svi pitaju: „Što mi je činiti, Gospodine?“ Evanđelje odgovara: „Propovijedajte Evanđelje“ (Mk 16, 15). Dvije mogućnosti su predviđene za čitanje: opis evanđelista Luke i vlastito kazivanje Pavlovo (Dj 22, 3-16). Apostol ističe Ananijine riječi: „Savle, brate, progledaj!“ Savao je doista progledao, i to će često isticati u najdubljem i najrealnijem smislu: „Znam kome sam vjerovao.“ To je sadržaj onoga što će Ivan apostol isticati: „Ono što smo vidjeli, što smo čuli, što naše ruke opipaše o Životu… to navješćujemo.“ To je najdivnija, najstvarnija i najradosnija poruka Blagdana. To je početak vatre LJUBAVI koja će neumorno i neugasivo gurati Pavla (caritas Christi urget nos).
2.2.
Svijećnica
Ne smijemo zanemariti pojam OČIŠĆENJE, jer se samo očišćenih duša
možemo prikazivati Gospodinu (Mal 3, 1-4). A kad se očistimo i sve više
čistimo, ni za čim drugim nećemo težiti nego za Gospodinom (Šimun, Ana).
Prvo Isusovo putovanje je: PRIKAZATI SE, i službeno, Ocu! To je ‘plan’
prikazanja koje će trajati za čitava Njegova života: neprestano će se prikazivati
za braću s kojima je uzeo zajedničko meso i krv (Heb 2, 14-18). Htio nam je
postati sličan da nam pokaže kako razumije našu slabost, da nam „milosrdan
bude.“ Tolika ljubav i toliko PRIKAZIVANJE zahtijeva i odgovor, jer je to
prikazanje Boga; zato je odgovor „uzdignuće“, a nehaj za tu ljubav „propast“
(Ev.). Zato Crkva zaklinje: Otvorite vrata!
11.2.
Gospa Lurdska
Izabrah Evanđelje: POHOĐENJE ELIZABETI u brda Judeje ili ‘Pirineje’ (Lurd) ili bilo koje mjesto, svejedno: POHAĐA NAS MAJKA i NOSI RADOST! Nevjerojatne spoznaje: 18.2.1858. „Hoćeš li biti dobra i dolaziti ovamo 15 dana?“ … Ljubav govori kao ovisna o nama! 21.2.1858. „Molite za grešnike!“ Majci ne može biti svejedno: spas ili propast njezine djece, mada i nehajne! 25.2.1858. Jamica ustajale vode u špilji postaje najdublja i najveća rijeka na svijetu: seže lurdska voda do kraja svijeta. 28.2.1858. Poruka samo za Bernardicu; ona ne ostaje gluha! 25.3.1858. (16. ukazanje) nakon trostrukog pitanja, Bernardica čuje Njezino ime: Bezgrešno Začeće. Ustrajati moleći, i mi ćemo ga čuti i doživjeti!.
22.2.
Katedra sv. Petra
„Ti si Petar – Stijena… sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve…“ (Mt 16, 13-19). Petar je svjestan da posjeduje ono što mu je Spasitelj kazao, i tako postupa: a) kao učitelj s katedre poučava kako se vladati i kako upravljati stadom, Crkvom, koja je Kristovo Tijelo: kao uzori stada, po Božju! (1 Pt 5, 1-4). b) Uvjeren je da pravim putem vodi Stado, jer se sam dade voditi od Vrhovnog Pastira, Krista – Gospodina. Ne samo da je siguran da ide pravim putem, štoviše, taj put je pun blagoslova za Petra i sve koji ga slijede: zelene poljane, tihani vrutci, trpeza, obilna čaša! – KATEDRA prave MUDROSTI!.
19.3.
Sv. Josip
Sve što je pisano i što se događalo i što je najavljivano u Starom Zavjetu, svoju puninu postiže u Novom Zavjetu: obećanje Davidu i Abrahamu svoju puninu doživljava u Josipu iz Nazareta – kako kraljevstvo Davidova Potomka, tako vjera Abrahamova. Josip je daleko bliži onome kojega je kraljevstvo vječno, kao što i Josipova vjera daleko nadilazi ono što je postigla Abrahamova. Kad nam Crkva stavlja u usta pjesmu „O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka… i usta će moja obznanjivati tvoju vjernost,“ tada stvarnost Davidovu, Abrahamovu i Josipovu promjenjuje na sve krštene, a nadasve na one koji se potpuno darovaše Gospodinu: „Blaženi koji prebivaju u Domu tvome, Gospodine, slaveći te bez prestanka“. Papa Pijo IX svetoj Crkvi stavi zaštitnikom sv. Josipa; Ivan XXIII stavi Vatikanski II pod pokroviteljstvo sv. Josipa; na prijedlog biskupa Borkovića, hrvatski Sabor stavi Kraljevinu Hrvatsku pod zaštitu sv. Josipa, i to nije opozvano. Tko je i što je sv. Josip? Otkud mu veličina iznad svih velikana na svim područjima? Jer je PRAVEDAN, a pravednost je u ispravnom odnosu prema Bogu, sebi i bližnjemu. Bogu potpuno po vjeri odan, i time sebe čitava dariva Bogu; odnos prema najbližem bližnjemu – Zaručnici Djevici – je divno svjedočanstvo koje opravdava povjerenje koje mu je Bog dao.
25.3.
Blagovijest
Zašto smo na svijetu? Današnja svetkovina odgovara: da živimo po Božjoj volji i tako k njemu dođemo. „Evo dolazim vršiti volju tvoju“ – govori Jedinorođenac, naš uzor, brat i Put. Na osobit način odgovara Djevica ‘našim’ jezikom, jer je potpuno stvorenje kao i mi: a) „Smete se na pozdrav;“ toliko toga ne razumije, kao i mi; b) „Našla si milost“ – omiljela si svojim životom za Boga – vršeći volju Božju (zapovijedi i diktat savjesti); c) „Kako će to biti?“… ispituje i istražuje kako i dalje najbolje vršiti volju Božju; d) „Evo službenice…“ – obnavlja svoje predanje – zavjet – za čitav život. Današnja svetkovina je Blagovijest – BLAGA VIJEST – kako živjeti po uzoru Isusovu: upoznavajući biće MARIJINO! Onamo: Stvori Bog čovjeka na svoju sliku, koju čovjek iznevjeri. Ovdje je slika Božja Marija – MILOSTI PUNA. Ondje Eva neposlušna, ovdje Marija traži kako što potpunije izvršiti volju Božju. Kad dozna, odlučno: DA!, koji nikad neće opozvati. Budući da je Utjelovljenje tijesno povezano s Marijom, Blagdan se naziva i Navještenje Marijino i slavi se kao Gospin Blagdan. Vodi nas, Majko!
31.5.
Pohođenje BDM
Pohođenje Elizabeti i ‘Veliča’ – su srž današnje svetkovine. Služenje Bogu i služenje čovjeku jest zvanje Marijino. Ona to u potpunosti, koliko god je to stvorenju moguće, vrši. Gospodin je to od vječnosti vidio, i zato je posebno pogledao na PONIZNU službenicu. Poniznost nije u lažnom ponizivanju, nego u priznanju istine: Bog je sve i Njemu čitava pripadam, i radujem se toj pripadnosti. Zato sama PROROKUJE istinu. „Svi će me zvati BLAŽENOM“. ‘Blažena’ je sadržaj za sve što je dobro, lijepo i uzvišeno.
16.6.
Tijelovo
Nekoliko misli koje su temelj i jezgra ISTINE koju slavimo:
1. Kao priprava su riječi iz Pnz 8, 3: Gospodin te „ponizivao i glađu morio, a
onda te hranio manom… da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego o
svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih.“ Ovaj tekst nas odmah usmjeruje na
onostranost za koju smo stvoreni, i naša prava hrana jest VOLJA BOŽJA.
2. Mana, kolikogod je odozgo silazila, nije KRUH S NEBA, nego obična
hrana, mada ponajbolja, kao, recimo, ono čudesno vino u Kani galilejskoj. Zato
se od te hrane i umire: „Jedoše očevi vaši i pomriješe“.
3. Kruh – Tijelo Kristovo – je ipak jelo istinito, i Krv njegova je piće istinito.
Židovi se čude, ali Isus ostaje kod svoje riječi, i treba je prihvatiti premda je ne
možemo shvatiti. Dovoljna je tvrdnja Njega koji je sama Istina.
4. Bez blagovanja ovoga Kruha ne može biti života, dok blagovanje nosi
vječni život, uskrsnuće u posljednji dan i zajedništvo u Kristovu životu: „Tko
jede moje tijelo i pije moju Krv, ostaje u meni i ja u njemu.“
5. Ova „čaša blagoslovna“ i ovaj „Kruh koji lomimo“ (1. Kor 10, 16 – 17)
čini od nas JEDNO TIJELO jer svi smo dionici jednoga kruha..
24.6.
Srce Isusovo
Ljubav se može očitovati na mnogo načina da ona bude doista prava i istinska ljubav, ali ne može se očitovati veća ljubav nego kad Svemogući Bog, koji po svojim zakonima sve stvori, vodi i upravlja, ističe za svoje ovce: „SAM ću ih potražiti… sam ću ih pasti… ja ću se pobrinuti… sam ću im dati počinka… Mada je bogat – sve je njegovo, svih 100 ovaca – ipak toliku brigu posvećuje svakoj, kao da je jedina! (Lk 15, 3 – 7) Što je, dakle, Presveto Srce? Što je pobožnost Presvetom Srcu? To je pobožnost osobi Boga Čovjeka nerazdruživo sjedinjenoj s Presvetim Trojstvom; Bogu koji je Ljubav. Ono što je sadržano u jednostavnoj molitvi: Učini srca naša po Srcu 6 svome. Ako smo danas u potrazi liječiti ili predusresti INFARKT, znajmo da je ‘infarkt’ pokvarenost srca. Trebamo NOVO SRCE, stvoreno po Isusovu Srcu!
29.6.
Petar i Pavao,ap.
Evanđelje Mt 16, 13 – 19 je ono što daje pečat današnjoj Svetkovini. Stoga, ono što prvo vidim nije toliko sam lik Petra i Pavla, koliko jedinstvo Crkve – Tijela Kristova s Glavom, koja je Krist. U istom Evanđelju je spontano i prirodno istaknuta nužna povezanost Tijela s Glavom i, dosljedno, uspjeh i sigurnost, nenadvladivost Crkve. „Što govore ljudi, tko je Sin čovječji?“ … Svi odgovori su manjkavi, kolikogod oni bili uzvišeni. Jedini ispravan odgovor daje Otac, jer samo Otac u potpunosti pozna Sina. Taj odgovor Petar prihvaća: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“. Ovo priznanje nije samo neka ponovljena naučenost, nego Petrovo predanje Bogu, Kristu; zato u Petru živi Krist i Petar postaje Stijena. Događaj iz Dj 12, 1 – 11: Petar je u tamnici, Herod je nakanio izvesti ga pred narod; Crkva „se svesrdno moljaše za njega“; Anđeo ga izvodi iz tamnice, mada je tamnica svom pomnjom čuvana. Sve skupa je kao jedan san, privid ili lijepi dramski komad. Toliko lijepo i romantično, da je čak i Petru nevjerojatno. Ipak je istinito! Apostol Pavao piše Timoteju i svima nama kako je sjedinjen s Gospodinom i zato je bio izbavljen iz usta lavljih, i „izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo.“ Što je izneseno o Apostolima, veli se i za sve nas: „Anđeo Gospodnji tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi“..
11.7.
Sv. Benedikt
Zadar. Forum. Otvorena knjiga razmatranja onoga što prolazi i što ostaje. Stupovi i kapiteli, danas za odmor i sjedala i igru djece, nekad službeni uredi, državni i javni život, moć. Nikom ne pada na pamet da bi stupove uspravio. Ipak se podiglo nešto što bješe srušeno: Sveta Marija. Ne prvotno zato jer je povijesno – umjetničko – djelo, nego jer je kuća molitve. Ovo je jedna stranica debele povijesti svijeta: ostaje samo ono što je Božje. Ovu stranicu ćemo proširiti osvrnuvši se danas na život i djelo sv. Benedikta. Kao stupovi i kapiteli i slava ovog zadarskog Foruma, stajao je rimski Forum, stajao je Rim, stajahu carstva, stoji moć i ljepota svijeta. Pred Benediktom, kao i pred nama. Srušeni hramovi Jupitra i Apolona na Monte Cassinu se neće podići, nego će isto kamenje poslužiti za crkvu sv. Ivana Krstitelja i sv. Martina. Jedan je Benediktu uzor potpunog predanja službi Gospodnjoj u monaškoj sabranosti 7 (Martin propagira monaštvo), drugi pripravlja put Gospodinu. Benedikt podiže i bedeme na Monte Cassinu, ali ističe da bedemi nisu zatvoreni odozgo! Odozgo dolazi Mudrost i jakost! I sigurna radost života! Pravila nisu nego RADOSNA VIJEST koju je sam Benedikt okušao odozgo i ‘presadio u svagdašnjost’ – njegovo Pravilo – evanđeoski život. I tako, godine 529. zatvaranje posljednje poganske škole u Ateni (Justinijan I) označuje početak nove škole, svjetionika na visini Monte Cassina. Po toj školi, jer je evanđeoska, MOLITVA I RAD čine raspored dana. Proživljeno Evanđelje dariva Benediktu vjeru koja čini čudesa (uskrisuje dječaka) i snagu kojom se opre i kori vođu istočnih Gota, Totilu, kao što Ivan Krstitelj kori Heroda; i moć da radošću prima Kristovo Tijelo čekajući sestru smrt. Benedikt je sve sažeo u grbu: Križ i ralo – Moli i radi, ili: sav život mora biti prožet Bogom. Pozdrav PAX označuje KRISTA – BOGA, jedini MIR. Benediktovu ulogu možemo najkraće definirati: još jedan Kristov milosni pohod čovjeku.
16.7.
Gospa Karmelska
Brdo KARMEL predstavlja u svim vremenima nešto tajanstveno. Zašto? Kako? Otkud? Mimoilazeći mnogošto, sjećamo se proroka Ilije i pobjede prave vjere nad Baalom i 450 njegovih svećenika (1 Kr 18); Elizeja u svezi s uskrsavanjem mrtva sina jedne žene (2 Kr 4). Pripovijeda se da je i poganin Pitagora dolazio na Karmel, a Vespazijan na Karmelu žrtvuje prije nego će zaratiti protiv Židova. Za vrijeme Ilijine proročke škole, a otada, pa i kroz Novi Zavjet, Karmel ne ostaje bez stanovnika – pustinjaka – koji se pojedinačno ili zajednički mole, razmatraju i žive u pokori. Vjeruje se da je ponekad i Presv. Djevica iz Nazareta posjetila osamljenike na Karmelu. Karmel je gora, ustvari, oltar molitve. Oltar dugačak 25 km, širok 6 – 7 km, visine oko 500 m. Karmel znači perivoj, vrt. To svakako podsjeća na Eden, novi zemaljski raj, a s time sve što se dovodi u svezu s time: Novi Adam i nova Eva. Onamo neposluh, ovamo posluh: „Evo službenice Gospodnje“… i: „Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju.“ Karmel je plodonosni Vrt, jer označuje Mariju, mladicu i stablo najdivnijeg Ploda: Blagoslovljen Plod utrobe Tvoje – Isus! Ploda, za koji će Marija prva reći: Ovo je Tijelo moje, Ovo je Krv moja! Dakle: Euharistijskog Ploda i Kruha. Ploda, iz kojega će prokapati sve Tajne – Sakramenti. Ploda, s kojim će ostati združena od Nazareta do Golgote. Totus Marianus est Carmelus, rečeno je o Redu Karmelićana. Ovdje se sjećamo pobožnosti Mariji – škapulara – i potpune Posvete Mariji. Sve skupa znači: Obući Mariju, kao što Apostol reče: Obući Gospodina Isusa Krista…
22.7.
Marija Magdalena
Marija Magdalena ustraje stojeći kod groba, jer ne pozna i ne želi – nakon obraćenja – poznavati išta osim Krista. Milost je: „Ženo što plačeš?“ (Iv 20, 12 i 15). Odgovor je „… ja ću ga uzeti“, što očituje: Ja pripadam njemu i on meni. Rezultat: čuje svoje ime iz Njegovih usta: „Marijo!“ Vidjela je i doživjela Gospodina!
29.7.
Sv. Marta
Daje se mogućnost dvaju evanđeoskih tekstova: Ivanov uz okolnost uskrišenja Lazara i Lukin, kad Marta ugošćuje Isusa. Evanđelje uopće ne ističe kako Isus rado boravi među ljudima i svojim primjerom pokazuje kako su uzvišeni ljudski osjećaji. Ipak, u ovim tekstovima je i više očitovano: Bog hoće da se osjetimo Njegovima – dionicima božanske naravi, u kojoj i sve ljudsko doživljava novu, nadljudsku vrednotu. Slučaj Marte iz jednog i drugog evanđeoskog odsjeka divno prikazuje kako moramo biti prisni s Isusom jer smo mu braća, a opet, uvijek s dubokim strahopoštovanjem, jer je on naš Bog.
2.8.
Gospa od Anđela (Rim) Porcijunkula (asiško proštenje)
Ljudi podigoše spomenike pojedincima koji se istakoše na bilo kojem području znanosti i umjetnosti, ili u osvajanjima i revolucijama. Države, civilizacije i kulture ostaviše i ostavljaju svoje spomenike. Ipak, najveći spomenik je postavljen Čovjeku iz Nazareta kad je o njegovoj riječi kratko rečeno: „Nikad čovjek nije govorio kao ovaj čovjek“. Te iste riječi ponavlja i prošlost i sadašnjost, a ponavljat će i budućnost. O njegovu životu jednako tako kratko, a najuzvišenije: Prošao je zemljom čineći dobro. Taj čovjek je Isus Krist, Bog – Čovjek. U čemu je uzvišenost njegove nauke i vrednota njegova života? Sažetak čitave njegove nauke je: „Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio.“ Isus je došao da imamo život u izobilju. Ovaj život u izobilju se posebno prelijeva na blagdan Porcijunkule, asiškog proštenja ili RIMA, jer nam se uz sakramentalno otpuštenje grijeha otpuštaju i vremenite kazne, i mi smo po ovom oproštenju najuže sjedinjeni sa svojim Gospodinom i sa svojom braćom. Asiško oproštenje promatramo s dvostrukog uzvišenog aspekta: priznajemo da se ne može zadovoljiti za svoje grijehe i težimo za beskrajnim Božjim milosrđem; ispunjamo se milošću koja je temelj otpornosti u trpkosti života. Ime RIM, iako ono nedvojbeno potječe od toga što je Rim podijelio ova oproštenja, veoma prikladno teološki obznanjuje i samo zbivanje po oproštenju: naše 9 međusobno tješnje sjedinjenje kao međusobnih udova u Tijelu koje je Crkva i koje je vidljiva Glava u Rimu. Dakle, današnji blagdan je ne samo poziv, nego i veće oživotvorenje crkvenosti i crkvenog jedinstva.
8.8.
Sv. Dominik
Dominicus – GOSPODNJI. Dominik je ono što svi moraju i moramo biti: GOSPODNJI. Takav je bio cijelim bićem, sav je pripadao Gospodinu. Zato je bio prisutnost Gospodnja među ljudima, svojevrstan EMANUEL. Zato je i propovijedao životom i riječju: vršio i učio. Kako to postići? Sv. Franjo daje Dominiku uspomenu – pojas, što znači ASKEZA pod kojim god vidom je uzeli. Askezu prati molitva – specijalni sažetak Evanđelja – KRUNICA, koju nas Dominik uči.
15.8.
Uznešenje BDM-Velika Gospa
„Znamenje veliko pokaza se na nebu: ŽENA zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“. Ako raščlanjujemo, „zaodjenuta suncem“ – u svoj slavi se vidljivo očituje ono: „milosti puna, Gospodin s tobom.“ „Mjesec joj pod nogama“ – sva zemaljska ljepota ostaje joj pod nogama, jer je sve prolaznost; „na glavi dvanaest zvijezda“ – kruna je svih izabranih. „Drugo znamenje… ZMAJ velik, ognjen, sedam glava i deset rogova (silna moć)…“ na glavama mu sedam kruna…“ čeka proždrijeti Dijete… – potvrda onoga na početku Biblije: „Ona će ti satirati glavu, a ti ćeš joj vrebati petu…“ Predstavljena je neprestana borba, Neprijatelj želi uništiti Crkvu. Ali, Bog je snaga svojoj Crkvi: „Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.“ Drugo čitanje otvoreno govori o našem preobraženju po uzoru na Gospodina Isusa, našega Prvorođenog brata. Ali njegov put mora postati i naš put! Kako će Isusov put postati naš put? Sam je Isus rekao: „Evo ti Majke.“ Majka poučava od prvog tepanja i prvih koraka do potpunog govora i sigurnog hodanja. Ona će reći i vršiti, ili bolje, reći će ono što sama već vrši: „Evo službenice Gospodnje“ – izraženo je ono što je poziv i odaziv čitava njezina života. To će isto ona poručiti slugama (Kana galilejska) – svima nama: „Činite sve što vam kaže.“ A sve što je Božje rađa radošću pa makar djelomično i u određenom vremenu imalo ton žalosti i boli. Riječi iz Evanđelja „Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi“ (Lk 1, 44), pokazuje i svjedoči da sve što nam govori Majka Marija jest sijanje blagoslovljenog sjemena u naše srce.
29.8.
Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja
Ivan Krstitelj je tako živio da su ga mogli upitati: „Jesi li ti Krist?“ Međutim, mnogo je važnije Isusovo svjedočanstvo, kad za Ivana posvjedoči: „Među rođenima od žene ne ustade veći od Ivana Krstitelja“ i: „Zaista vam velim, Ivan je veći nego prorok“. Ivan je sav Božji: dušom, tijelom, mišljenjem, govorom, djelima, pokorom, svjestan da je njegov poziv od Boga i za Boga. Stoga, kad se On pojavio, Ivan će uprijeti prstom u Njega: „On treba da raste, ja da nestajem“… Ivan je doista POSVEĆENI BOŽJI HRAM. Hram Božji smo svaki za sebe, hram Božji smo svi zajedno: Crkva Božja, Tijelo Kristovo.
28.10.
Sv. Šimun i Juda Tadej
Zanimljivo je pročitati u brevijaru što piše uz njihov BLAGDAN: Ne znamo o njima skoro ništa! U čemu je veličina? U čemu su stupovi? U čemu su temelji na kojima smo nazidani? U tome što su sami najprije sugrađani i ukućani Božji, sam Isus im reče: veličina je u tome što su im imena upisana na nebesima! To isto vrijedi za nas!
1.11.
SVI SVETI
Liturgija odzvanja radošću, optimizmom, trijumfom; to je konačna riječ Kristova – POBJEDA. Krist Isus je pobjednik, ali kroz krv. To isto vrijedi i za Njegove: Pobjeda kroz borbu. Najprije 144 tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih, a potom veliko mnoštvo koje „nitko ne mogaše izbrojiti“ (Otkr 7). Svi oni pobjedonosno kliču: „Slava Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu“, ali su svi oni „odjeveni u bijele haljine i palme u rukama njihovim.“ Apostol će dobiti i jasan odgovor tko su oni: To su oni koji „dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj“. Pripjevni psalam to primjenjuje i stavlja u usta nama – koji smo još na putovanju: Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine. Takvi su na zemlji – trpljenju – da budu takvi i u slavi. Istu misao će Apostol Ivan proglasiti sa svoje strane: „Zato nas svijet ne poznaje, što ne poznaje njega“ (1 Iv 3, 1); a jer nas ne pozna, progoni nas, jer nismo od svijeta. Evanđelje ‘poimence’ nabraja sretnike – POBJEDNIKE, ali je već u njihovim ‘imenima’ – siromasi duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, mirotvorci – sadržano sve ono što veli redak 10: PROGONJENI 11 ZBOG PRAVEDNOSTI. Sve ovo blaženstvo nije moguće postići bez krvi, to jest ozbiljnog i bezuvjetnog zalaganja. Tako je bilo i tako će biti, rečeno je u zaključku Evanđelja: „Progonili su tako proroke prije vas“ (Mt 5). Ti proroci su ustvari sve ono što je dobro u nama, a progonjeno je ponajprije od zla, koje je također u nama.
14.11.
Sv. Nikola Tavelić
Za pravednike, koji su već ovdje u životu ‘mrtvi’ jer ne ugađaju tjelesnosti, svijetu (a i mnogima koji se smatraju izabranima) se čini da su ludi, da ne koriste život, da ‘umiru’. Ali, oni su “u miru” već ovdje, jer im je život Bog koji je mir, smirenje, zadovoljstvo, a onamo: blaženo gledanje! To je ‘biti’, a ono prvo je samo ‘činiti se’. Bog dopušta da budu kušani “kao zlato u taljici” svim onim što im svijet nudi, da se pokaže što oni cijene. Ostati vjeran i svjedočiti mišljenjem i vladanjem za prave vrednote, biti životom otvorena radosna vijest posred pokvarenog naraštaja, nije ni lako ni jednostavno.
30.11.
Sv. Andrija, apostol
Gospodin ne mimoilazi ništa što može biti za spas ljudi. Da bi do svih mogla doći vijest spasenja, izabire i šalje. Doista: „Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra!“ (Rim 10,15). I apostoli zadivljuju spremnim odazivom: „brže bolje ostave mreže i pođu za njim“ (Petar i Andrija); „brže bolje ostave lađu i oca te pođu za njim“ (Ivan i Jakov). Kad si upoznao sigurnost zvanja, nema oklijevanja! Da li ćeš sutra čuti? Ipak: „Gospodine, tko povjerova našoj poruci?“ (Rim 10, 16). Potrebna je vjera, a za vjeru pripravno, djetinjsko srce!
3.12.
Sv. Franjo Ksaverski
Kad se letimično preleti raspon njegova djelovanja: Indija, Japan, pitaš se: Da li je to moguće u relativno kratkom životnom vijeku? 46 godina! Kad se dozove u pamet otkud je potekao – kraljevski rod – opet upit: Da li je moguće onakav život pokore? Ili je to razočarenje nad onim što je vidio i doživio? Ne, nego izazov! Za Krista! Za mene je najopipljiviji dokaz, i najveći argument, blagost i dobrota kojom je osvajao duše. Ako je razočarenje, onda je hladnoća i sjeta kod rada. Ako je blagost i dobrota, onda je to iz punine ljubavi koja je Krist! Ostade njegova jednostavna izreka: „Više se muha skupi na kap meda, nego na čitavo bure 12 octa!“ Franjina tajna je Isus: Učite se od mene… i blaženi krotki, oni će posjedovati – osvajati – zemlju!
26.12.
Sv. Stjepan Prvomučenik
BOG ili ČOVJEK, to je dilema, to je šekspirovski: to be or not to be. U današnjem BOGOSLUŽJU to je izraženo u Poslanici i Evanđelju: „Evo vidim nebesa otvorena…“ i „Čuvajte se ljudi…“ Ako se radi o izboru Boga ili čovjeka, odlučiti se za Boga ili čovjeka, sve izvan Boga je promašaj. Načelo je: Izabrati Boga, i onda je spašen čovjek, jer se ne može uzeti čovjek izvan Božjeg okvira. Savršeno je to izraženo u tri izreke Stjepanove: „Evo, vidim nebesa otvorena i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.“ Mislim da je ovo početak i bit čitavog života čovjekova, kao što je „ne vidjeti“ početak smrti čovjekove – smrti duhovne. ‘Vidjeti’ uključuje vjeru iz koje se živi, i zato „ne mogoše (visoke škole!) odgovoriti ni odoljeti mudrosti i Duhu kojim govoraše“. Ovim Stjepan manifestira početak i načelo svoga života i djelovanja, postupka do kraja. Kako je živio Krist, tako će i on. „Gospodine Isuse, primi duh moj“. Ove riječi sadrže predanje ne samo ovog trenutka, nego se u njima iščitava životno načelo: Ne moja, nego tvoja volja nek se vrši. „Ne uzmi im ovo za grijeh“… Sadržaj ovih riječi nam predstavlja ČOVJEKA, kojega Stjepan promatra u Božjem planu i okviru – čovjeka treba spasiti! Stoga na koljenima moli za svoje neprijatelje. Analizirajući i tekst koji slijedi nakon Isusova upozorenja „Čuvajte se ljudi“, tj. ljudskih nazora, postaje jasno da čovjek uvijek razočara, koji god on bio, na kojem god položaju i u kojoj god svezi, pa i krvnoj. ‘Nebesa otvorena’ – ističe se u misi više puta. Zato se nitko ne može oduprijeti riječi Kristovih svjedoka jer nisu oni, čovjek, koji govori… govori nebo preko njih!
27.12.
Sv. Ivan ap. i ev.
Duh je Božićni – BOŽIĆNO SVJETLO. „Ovo je navještaj koji smo čuli od Isusa Krista i navješćujemo vama: Bog je SVJETLOST, i tame u njemu nema nikakve“. U čemu je Ivanu ta Svjetlost? Otkrivene su mu tajne Božje: OTKRIVENJE. Ali, prvo otkrivenje je na Posljednjoj večeri, na grudima Isusovim. Sve ovo je Ivan jasno, jasnije od drugih, mogao čuti jer je DJEVAC! Srce Ivanovo je bilo nepodijeljeno (djevičansko), zato je mogao poznati Isusa tamo gdje ga drugi ne poznaše, na jezeru iza Uskrsnuća: Blaženi čista srca, jer će Boga vidjeti već ovdje, na zemlji. „Potoke Evanđelja pio je iz samog izvora, iz Gospodinova Srca“, očituje Responzorij iza 2. čitanja u Časoslovu. Stjepanu je „otvoreno nebo“ dok ga kamenuju, a Ivan ima otvoreno nebo u neprestanom obraćanju s Isusom. Zato, kolikogod čudno izgledalo, liturgija s božićnim SVJETLOM povezuje i Veliki Četvrtak i dan Uskrsa. U sebi sasvim prirodno, jer je Ivan u SVJETLOSTI, te piše i govori ono što vidi i čuje na SVJETLU. Govori ono što je iskusio, okušao, opipao čitavim svojim bićem, po daru milosti kojoj je odgovorio. Budući da je Bog SVJETLOST i nema u njemu nikakve tame, onda je sve jasno onomu koji se Bogu potpuno i s povjerenjem preda i izruči. To SVJETLO je žar koji grije i oživljava, ono je Život: „Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama… I to vam pišemo da radost naša bude potpuna.“ „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu…“ (1 Iv 1,1)… “Svjedočimo i navješćujemo“ – sve izrazi koji očituju najveću ozbiljnost kod prihvaćanja i predavanja svega što apostol iznosi. Samo jedan primjer ozbiljnosti izraza ‘čuti’ donosi Evanđelje: Na riječ Magdalene Ivan „trči“ na grob, vidjeti, uvjeriti se, razmotriti… I konačno: povjerova! Ne pita kakva je Magdalena, njega interesira riječ, navještaj, on ima uši da čuje! (Iv 20, 1-8).
28.12.
Nevina dječica
Danas su Mladenci… poklana Nevina dječica… Sveta obitelj. Bog-Čovjek na putu, bez krova, u ovakvoj hladnoći ili ljetnoj žezi, svejedno – po danu ili po noći… Bog je SVJETLO i tame u njemu nema nikakve! Vjeruješ li to? Ako vjeruješ, pitaš li se: Nije li ovo sve zbog tame? Koliko si SVJETLO da bi svijetlio i onima na putu i onima bez krova?… Što si učinio, što činiš, što ćeš učiniti? Oni koji će umrijeti na putu ili u zidini bez krova, hoće li mirnije usnuti s tvojega SVJETLA? A ovdje si, uz SVJETLO, i trebaš hoditi u svjetlu…
30.12.
Sveta Obitelj
Dvije ruke pišu rodoslovlja i zapisuju VELIKA IMENA: zemaljska ruka i ruka nebeska, ljudska i Božja. I rodoslovlja su različita: vremenita i vječna. Pred dva milenija su povjesničari velikim slovima upisivali imena rimskih careva, židovskih kraljeva i velikih svećenika. Istodobno je Božja ruka upisivala i rodoslovlje i ime osoba o kojima povijest nije imala što reći: Josip iz Nazareta, njegova žena Marija, i Josipov i Marijin sin (kako ga je svijet vidio), ili pak „tesarov sin“ – Isus iz Nazareta. 14 Njihov život je tekao u običnosti nezapaženih malih seoskih zanatlija i žena vezanih uz djecu i kuću. Njihov život je, pak, izrazit kad treba više napora podnijeti, kad treba biti progonjen, a nadasve, kad se mora očitovati da je to jedini pravi život. Njihov život se oslanja jedino na Božje obećanje dano Abrahamu, što znači: na Božju riječ. Ne treba zato ni razumjeti drugo, osim da je to Božja riječ, i da treba u snazi te riječi hodati. Josip je doista potomak Davidov po tijelu, kao i Krist, ali je njegova veličina u tome što je Isusov POTOMAK – po vjeri u Božju riječ po Anđelu. I upravo to potomstvo je ono vječno potomstvo, to je DINASTIJA koje prijestolje čvrsto ostaje zasvagda. Teško je igdje naći tako divnu pjesmu odanosti i osjetiti prisutnost Božje providnosti kao u onom izvještaju koji nas ponekad i zbunjuje, a tu je i jedan drugi evanđeoski izvještaj koji se po volji uzima na ovaj Blagdan. Prvi govori o teškoći u kojoj se našao Josip kad se Marija nađe trudna; a drugi kako roditelji treći dan nađoše dvanaestogodišnjeg dječaka Isusa u hramu. Biblija hoće da osjetimo u ovoj Svetoj Obitelji prisutnost svega što bi i nas moglo zbunjivati, ali i da slijedimo odgovor ove Svete Obitelji, jer tada i mi postajemo onakva obitelj kakvom nas Bog hoće.
