Sluga Božji fra Ivan Peran

Hvala Ti, Gospodine! – Čim sam na aerodromu otvorio brevijar izmoliti Službu čitanja i Večernju, odmah sam čuo jasno Tvoj glas. Ne samo čuo glas, nego osjetio „pomazanje“ Tvoje svete prisutnosti!

Osjetio sam Te tako, da je moje srce zaželjelo s Tobom se sjediniti kao s jedinim što usrećuje! Osjetio kako Ti moram biti zahvalan jer me neprestano usrećuješ i SVE mi rješavaš!

Bože moj, hvala! Ništa ne želim, ni za čim ne čeznem, nego za Tebe živjeti i umrijeti, sva radosti moja!

(23.1.1980. Dnevnik)

Moj rad i moj život neka bude, Gospodine: SVET, SVET, SVET!

Čini veselo što možeš i ostani veseo – dijete u ruci Božjoj.

A ja sam osjetio kako je naša uloga biti odsjev dobrote Božje.

Opet osjetim poziv: biti prisutnost Isusova među ljudima.

Želim pomoći Gospodinu usrećiti svakog čovjeka; želim da u mojoj prisutnosti svatko bude radosniji: Laudate Deum omnes gentes…

Daj, Gospodine, da čitav moj život bude svima poziv: BLAGOSLIVLJAJMO GOSPODINA!

Isuse, kako uza te duša gori!

Želim biti otvoreno Evanđelje i otvoreni 'BETLEM' svima s kojima živim i s kojima se susrećem.

Ljubav je ono što čini velikim i najmanje stvari.

Isuse, daj da se preko mene mojoj braći ukaže barem jedna mala svijetla tvoja zraka!

Otkad je Raspeti na ljudskom sudištu parnicu izgubio, ljudskog se suda, ma koji on bio, duša moja više ne boji.