Bez žrtava i križa nema nijedne velike stvari i nijednog velikog uspjeha. Isus je rekao: Tko hoće za mnom, neka uzme svoj križ i neka me slijedi! Uzeti križ znači trpjeti, ali trpjeti zato da budemo bolji, plemenitiji i više bratski svakom čovjeku. 
– korespondencija – obitelj (Vinki) 1991. – II.-1.4.

O sv. križu s Košljuna koji je plakao i znojio se

Razmišljao sam pred badijskim križem… osjećam KRIŽ, KRIŽNI PUT I BIČEVE… Sve je to druge naravi, ali križ… To je slast, ugodnost, prijatnost, tjelesnost koju doživljavam u svojoj službi i u susretu s ljudima koji nas svakog dana posjećuju, ali se s Božjom pomoću ne želim ni zaustavljati na tome, ni predavati se tome. Sve to ima svoj smisao u Božjoj promisli i rasporedbi; ja ipak posred svega toga, koliko god sam slab, možda i slabiji od onih s kojima se susrećem, nastojim biti živa Božja prisutnost među ljudima, i biti ČUDO; jer doista je ČUDO milosti u svim okolnostima spomenutim biti i ostati Bogu vjeran. ČUDO je i za druge, koji mogu doživjeti da je naš život radost, vedrina i bogatstvo i bez toliko – što svijet smatra vrhuncem života. I po ovom KRIŽU se naviješta RADOSNA VIJEST. Slava Bogu!
– korespondencija – obitelj (Vinki) 1994. – II.-1.4.

Za mene je Križni put najveća realnost. Pilat osuđuje ‘natjeran’… I mi osuđujemo – natjerani najčešće ‘vlastitom tiranijom’, – a dalje se ‘normalno’ sve razvija… Isus je Bog – Čovjek, – uvijek jednak: volja Očeva; – a ostalo: ljudi i ljudski. Isus daje pravo lice svemu!
– DNEVNIK 1992., – III.-1.21. str. 62

Križni put s Gospom na dan Prežalosne, petak pred Cvjetnicom

UVOD:

Prikazanje u hramu. Marija i Josip se dive što se o Djetetu Isusu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci Njegovoj: 

Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač boli probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!

Za čitavog javnog Isusova života razotkrivale su se namisli raspoloženja, nakane, stanje duša i srdaca onih koji su se susretali s Isusom. Jedni ga blagoslivljahu, drugi optužuju, napadaju, kleveću, osuđuju. Sve što je doživljavala Isusova duša, doživljavala je i Marijina, jer je Isus bio sav njezin život; jer i ona može govoriti riječi Svetog Pisma: Na čelu knjige mog života piše: Evo, Oče, dolazim vršiti Tvoju volju, Evo službenice Gospodnje!

Ono što je Isus i Njegova Majka doživljavala kroz čitav Njegov život, posebno JAVNI, pratit ćemo sad na Križnom putu. Promatrat ćemo one koji su protiv Njega, – velike, silne, uplivne; one koji su sputani s bezbroj obzira, pa se skupe i trpe negdje u prikrajku; one koji su maleni, neugledni i o kojima se ne vodi računa, a koji su zadivljujuće veliki.

  1. Sudnica Pilatova. Trg pred palačom PRAVDE. Rasprava, dijalog. Promatra Isusa, promatra sve ostale: sve su to njezina djeca. Nekad Kain ubija svog brata Abela, sad se to ponavlja: traže smrt Onoga koji ih je došao spasiti… Stisnuta je Majka s dvostruke boli: bol za Sinom Isusom, bol za ostalom djecom koja odbijaju svoj spas odričući se Isusa… Djeco moja, zašto ne poslušate Istinu koja je pred vama? Zato se i rodio, da vam pokaže, posvjedoči jedini pravi put, jedinu istinu. MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas da povjerujemo Istini!
  2. Rasprava je završila. Nakon službene izjave: Na Njemu ne nalazim krivice, slijedi osuda: NA KRIŽ. Isus sve to prihvaća. Ona se sjeća: Moja je hrana vršiti volju Očevu. I Ona ponavlja svoj: Neka bude… MAJKO PREŽALOSNA, daj da i mi s Tobom to ponavljamo, MOLI ZA NAS!
  3. Pad izmučenog, izbičevanog, iskrvarenog Osuđenika, Njezinog Sina… Duša joj se trga. Skočila bi k Njemu. Ne dopuštaju. Prati ga kako se s naporom diže… Djeco moja, hoćete li uvidjeti, razumjeti da je ovo za vaš spas; da ustanete iz grešnosti, iz mlakosti koja vas može unesrećiti? MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas!
  4. Susret. … Ona je uvijek s Njime sjedinjena: radi Njega i jest ono što jest. Ovaj susret je i Njemu potreban, kao što mu je Otac poslao u vrtu Maslinskom anđela da ga utješi, kao što je sam tražio utjehu kod svojih najmilijih, a oni spavaju. Majka ne spava, tu je… Da i mi s tobom bdijemo, MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas!
  5. Vidi Šimuna koji se opire, koji se s vojnicima prepire… Ipak je prihvatio. „Hvala ti, Šimune; stoput će ti to biti uzvraćeno… I ja te blagoslivljam, tvoja Majka, mada ti to i ne slutiš… I mi se opiremo; MAJKO PREŽALOSNA, moli i za nas!
  6. Da li je Veronika opazila onaj zahvalni pogled Majke Isusove, kad je Njezinom prezrenom Sinu obrisala iznakaženo lice? Draga moja sestro, Majčino srce je moralo progovoriti, Bog te blagoslovio! MAJKO PREŽALOSNA, daj da i ja mislim na zahvalnost Tvog srca, kad se približim svakom Tvom i mom bratu i sestri. Moli za nas!
  7. Opet ga je greda pritisnula. Što je to greda? Što je križ? Sinko, On je vidio tvoj nehaj, On se sjetio tvoje hladnoće, možda baš ove korizme, možda baš danas. To je križ. Moli za nas da postanemo osjetljivi na Njegov glas, MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas!
  8. Majčina bol je olakšana. Vidi jeruzalemske žene; i one dijele Njegovu i Njezinu bol. Promatra svog Sina kako zahvalno prima njihovo sažaljenje. Blagoslivlja njih i njihovu djecu. I ja vas blagoslivljam i molim za vas, drage moje sestre. Moli i za nas i za sve naše; MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas!
  9. Pogledajte moga Sina, vašeg brata. Ustaje. Ustanite, pa da ste ne znam koliko duboko pali. Obradujte Ga, olakšajte mu ovaj pad. Moli za nas da ustanemo i pomognemo ustati svojoj braći. MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas!
  10. Koliko puta je imala pod rukama one haljine koje s njega sad trgaju… Skidaju i donju koja je ona istkala u komadu odozgor nadolje. S kojom ljubavlju je Ona sve to radila! Sad se pokazaše i masnice od bičevanja. Ljudi! Pogledajte to Tijelo koje se prinosi za vas! U njemu prebiva punina božanstva. MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas da čujemo svetu riječ: I vaša tjelesa su hram Duha Svetoga; moli za nas!
  11. Krvnik prihvati čekić. Udarac. Prigušen jauk Njezina Djeteta. Trzaj ruke koja je Njoj i Josipu u nazaretskom domu pomagala; koja je slijepcu oči otvorila, koja je gubave čistila, koja je dječicu milovala. Djeco moja, i vama su ove ruke i noge na spas. MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas da čujemo i razumijemo Tvoj glas. Moli za nas!
  12. Prati svaku Sinovljevu riječ na križu. Svaka riječ je zraka Sunca, Dobrote Očeve. Opravdava sve ljude – Oče, oprosti im… – Danas ćeš biti sa mnom u raju…. I njoj povjerava svu svoju braću: Evo ti SINA… Oče, u ruke Tvoje… MAJKO PREŽALOSNA, daj da poslušamo Njegovu oporuku: Evo ti Majke. Moli za nas!
  13. U Tvojem naručju je Njegovo mrtvo TIJELO… Svi smo mi, Majko, u Tvom naručju, jer smo Tvoja djeca. Evo Ti sina, još ti odzvanja u duši, a mi smo Crkva, TIJELO tvog Sina. Crkva: slabi, jaki, mlaki, oduševljeni, strašljivi – svi smo Tvoji. Daj da Ti se predamo kako nas je Tvoj Sin Tebi predao. MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas!
  14. Sred dana: Sunce prešlo u tamu, a nakon izrugivanja i graje pred sudnicom i na Golgoti, tišina obavila grob. I u onoj košnici straha i užasa, dozrijevalo je gorušičino zrno iskrenog traženja: to su Josip iz Arimateje i Nikodem – dosad strašljivi, priznaše se Njegovima. Trebalo je da ZRNO – Isus umre, da bi oni oživjeli. I kroz suzu, Njezino Srce zadrhće od radosti: već je dobila dobru djecu. Ponovno ističe svoj PLODONOSNI: Neka bude… Fiat. MAJKO PREŽALOSNA, daj da te i mi obradujemo vjernijim služenjem. Moli za nas!

ZAVRŠETAK:

„Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma“, a možda i druge koje su ga pratile iz Galileje i posluživale, kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa… I veoma rano dođu na grob. Tebe, Majko, nema među njima: Ti čuvaš Njegove riječi u srcu i razmišljaš o njima. Misliš na USKRSNUĆE!                                                                 

Majko, daj da se s Tobom pridružim TRPLJENJU, a mislim na USKRSNUĆE! MAJKO PREŽALOSNA, moli za nas! 

KRIŽNI PUT – REALNOST

Molim vas, obavljajmo Križni put ne kao ‘pobožnost’, nego prođimo postajama kroz činjenice:

  1. Stvarnost je da je čovjek osudio Boga – čovjeka, a Bog – čovjek se podvrgao osudi čovjeka. Pred čime od toga dvoga više strepiti? Tko može razumjeti tajnu? Ali ona je stvarnost i treba s njom računati, jer Bog se ne šali i s Bogom se ne šali…
  2. Podložio se osudi, prihvaća Križ… Kakvim je pogledom gledao čovjeka koji mu ga pruža – sažaljenjem, a kakvim licem mu ga pruža čovjek? Zluradošću! Ali, ipak je stvarnost da mu ga čovjek pruža i da ga On prihvaća, – a Bog se ne šali i s Bogom se ne šali.
  3. Pada… I to je stvarnost, kao što je stvarnost da taj koji pada jest Bog… Zašto sve to? Koliko pokušavamo ući u tu tajnu? Da li me ona uopće interesira? Ono što Bog čini, nije ‘tek toliko’…
  4. Majka… Da, Majka… Ona iz Nazareta, iz Ain Karima, iz Betlehema… iz Jeruzalema… iz Kane galilejske… Ona razumije Njegov put jer sve pohranjuje u svom srcu i razmišlja o tome.
  5. Činjenica je da sile čovjeka Šimuna da pomogne Bogu. Da li me to više zanima nego li ikakav svjetski događaj?
  6. Činjenica je također, da je rado prihvatio rubac neke nepoznate žene, iako je On tvorac tog istog stvora. Nije li to ljubav koja sjedinjuje?
  7. Opet je na zemlji. To nije samo gluma ili priviđenje… Pad je praćen bolju i uzdahom… možda i jaukom… A ipak, taj na zemlji, to je Bog – Čovjek.
  8. Prima i saučešće (utjehu) žena… Možda u tome vidim sentimentalnost? Zar mi nije dovoljna činjenica: To je BOG? i već zato toj stvarnosti dati važnost?
  9. Na tlu je… To nije glumački odmjeren pad… On je oslabio i pao… oslabio i pao…
  10. Svlače ga, jer ‘osuđenik’ mora gol visjeti na križu… Promatraj Njegov pogled… Uperen je samilosno u zjene krvnika, kao da pita:  Zašto to radite s onim koji vas beskrajno ljubi?
  11. Pribijaju ruke i noge… Ne osjećaš li na usnama upit: Zašto? Što su nevaljalo ove ruke i noge učinile?
  12. Na križu… I to Otac hoće… To je stvarnost: On visi… On trpi… On žeđa… On je u agoniji… i On – ON! – umire!
  13. Skidaju ga s križa. On je sasvim bespomoćan, jer je mrtav, ali tako mora biti, jer Otac to hoće… Otpočinuo je u krilu Majke… i rado počiva jer je Ona jednih misli s Njime…
  14. Položen je u grob i postavljena je straža… Moralo je sve sasvim završiti, jer je On zrno, a zrno mora sebi sasvim umrijeti da donese obilan rod.
  15. Nije li trebalo da Krist umre i tako uđe u svoju slavu? Da, to je stvarnost, tako govore sva Pisma i Proroci! Tako i samo tako!

KRIŽNI PUT

Priprava: 

Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek. On je trpio. On, baš On – Bog-Čovjek. To je Očev plan, to je Očeva volja, i On je potpuno prihvaća.

Otac je mogao postaviti drugačiji plan, izabrati drugi put – to je sigurno – ali je jednako tako sigurno da je uzeo ovaj, i to je dovoljno.

Ove stvarnosti su za nas misterij, ali ipak zahtijevaju svu našu pažnju, jer je sam Bog-Čovjek protagonista ove drame i ove tajne.

MOLITVA: Upravi moje korake na Tvoje staze, Gospodine!

  1. Stvarnost je da je čovjek osudio Boga-Čovjeka, a Bog-Čovjek se podložio osudi čovjeka. Tko će razumjeti ovu tajnu? Ali, kolikogod je to misterij, toliko je stvarnost s kojom moram računati, jer s Bogom se ne šali, i Bog se ne šali.
  2. Prihvatio je križ. Kako promatra čovjeka koji Mu ga nameće, – a kako Njega oni koji Mu ga nameću?… To nisu samo ‘slike prošlosti’.
  3. Pada… I to je stvarnost, kao što je stvarnost da je taj u prahu: Bog-Čovjek. Koliko pokušavam ući u ovu tajnu? Da li je ona za mene uopće interesantna?
  4. Susret s Majkom. Da, to je ona iz Nazareta, iz Betlehema, iz Kane Galilejske, iz Jeruzalema. Ona razumije Njegov put, jer je sve „čuvala u svom srcu i razmišljala o tome“.
  5. Činjenica je da sile čovjeka Šimuna da pomogne Bogu-Čovjeku. Da li me to više zanima, nego li ikakav ‘svjetski događaj’.
  6. Činjenica je također, da je rado prihvatio rubac nekoje nepoznate žene, iako je On Stvorac istog stvora. Ne progovara li tu ljubav koja sjedinjuje?
  7. Opet na zemlji. To nije tek ‘gluma’ ili kakvo priviđenje. Pad je popraćen uzdahom i bolju. U prahu je Bog-Čovjek.
  8. Saučešće žena… On ga prima, a ja možda u tome vidim sentimentalnost? Smatram li svoje mišljenje ispravnijim? Ne bi li me činjenica da je On Bog prisilila da korigiram svoj stav?
  9. I opet na tlu. To nije ‘glumački odmjeren pad’. On je oslabio i pao. Ponovi još jednom: oslabio i pao!
  10. Svlače ga, jer – dakako – osuđenik mora gol visjeti na drvetu. Zagledaj se u Njegove oči. Utonule su u očima svojih krvnika, kao da pitaju: je li moguće to raditi s onim koji vas beskrajno ljubi?
  11. Udarac, i čavli probiše ruke i noge… Ne nazrijevaš li u drhtaju usana upit: za koje dobro djelo me osuđujete?
  12. Podignut na križ. I to Otac hoće… On visi… žeđa… u agoniji je… i … umire… On umire?… Da. I to je volja Očeva.
  13. Skidaju ga s križa, i On je – sasvim bespomoćan – otpočinuo u Majčinu krilu. Ali, kako je rado čekao taj čas, jer je kalež iskapljen, a to toplo krilo je krilo one koja je istih misli s Njime.
  14. Položen je u grob i navaljen kamen. Moralo se sve ispuniti, i sve na svijetu sasvim svršiti bez ‘priznanja i zadovoljštine’, jer zrno mora sebi umrijeti, da donese obilat rod.

ZAKLJUČAK: Nije li trebalo da Krist umre i tako uđe u svoju slavu? Da, tako govore sva Pisma i Proroci. Gospodine Isuse, daj da i ja to razumijem.

‘MEĐU LJUDE’ – KRIŽNI PUT

  1. Prisluškujem… jedni jedno, drugi drugo… Ko se usuđuje proturječiti? Bog je koji me sudi.
  2. Prihvaća križ… Možda i glumi? U XII se više ne može glumiti, može se biti samo ljubav bez primjese ičega drugog…
  3. Pada… iznemogao… Ipak su pobijedili… Završio je svoj put… Ali? … Ustaje…Prikuplja posljednje snage… Ili da pokaže svoju moć ili da ih potakne na sućut, smilovanje? Imati od života barem nešto… barem nešto…
  4. Majka mu je… Da je i najgori zločinac – majka mu je.
  5. Prihvaća pomoć – priznaje slabost… Nije ohol… Ponositost to ne bi dopustila…
  6. Ni ženu nije odgurnuo; dariva joj svoju sliku… Možda je još netko na sebi počeo osjećati Njegov lik… Ako si se osjetio bolji, iskreniji, – osjećaš Njegov lik…
  7. Pravi čovjek… Zašto napreže posljednje napore… Ne bi li mu lakše bilo izdahnuti na putu?
  8. Među svom masom, među službenicima, još uvijek je kao onaj koji ima vlast… Razgovara sa ženama, a uskratio je odgovor kralju Herodu…, pa i Pilatu, izuzev da mu reče kako nema vlast nad njim.
  9. I opet se diže… Smatra li da će time pobijediti protivnike, što im priušti radost da ga ismiju na križu?
  10. Svlače ga… Drugi su u golotinji bijedni, kukavni, a On je veličanstven. Ne možeš ne pratiti onaj pogled i iskrvavljeno krunom čelo koje ti pogled k nebu vuče…
  11. Drhtave ruke, klone glava na udarac velikog čekića… gledam okolo… Kao da oni veliki čavli otvaraju svakome pojedinome srce… i udarac pita: Tko je bez grijeha?
  12. Uzdiže se križ… prazni se Golgota… Udaraju se, vidim, jedni u prsa… Drugi dokazuju da je pravedna njihova osuda, jer bi „sišao s križa, kad bi bio sin Božji“, i oni bi mu vjerovali…
  13. Spustimo glavu u krilo žene koja ni jednu stopu nije učinila izvan Njegove staze!
  14. Gospodine, nije mi do toga kako će me ljudski sud suditi… Daj mi snage da sve ljudsko ostavim u Tvom grobu, da mogu s Tobom i ustati…

KRIŽNI PUT – U OBLIKU MOLITVE VJERNIKA

  1. PILAT. Molimo za sudce… a to smo i mi obzirom sami na sebe i na druge: Da se ne zadovoljavamo i ne oslanjamo na ono što drugi o nama misle i govore, pa ni na ono što sami o sebi sudimo, nego na ono što smo pred Bogom… MOLIMO GOSPODINA… 
    (Pred nepravednim sucem… Mnogi ‘Isus’ – jer su mu svi braća! – stoje pred nepravednim sudištem. Da im, Gospodine Isuse, dadeš svoje povjerenje i predanje u volju Očevu, molimo te)
  2. KRIŽ. Molimo za one koji pokušavaju sami sebi mjeriti i birati svagdašnji KRIŽ, da to prepuste Gospodinu, jer će se kajati… Može im biti prekratak…  (Da ne tražimo križ po ‘svojoj mjeri’ nego prihvatimo onaj i onakav kakav nam Ti šalješ ili pripuštaš, molimo te)
  3. PAD. Za one koji su prvi put pali u grijeh, u neraspoloženje, u sumnju… Djecu, sjemeništarce, novake, bogoslove, braću, svećenike… da odmah ustanu… (Da se Tvojom pomoću spremno dignu svi oni koji će danas prvi put pasti u grijeh, molimo te)
  4. MAJKA. Da siročad svake ruke upozna kako nije siročad, jer ima Majku… (Da Te slijedim i u radosti i na Golgoti, poput Tvoje i naše Majke, molimo te)
  5. ŠIMUN. Opire se. prisiljen je. Da se prisilimo i jedan drugog potičemo biti Božji suradnici u izgradnji boljeg raspoloženja i tako boljeg svijeta u kući u kojoj živim i službi koju vršim…  (Šimun je bio prisiljen. Daj da i mi silimo svoju tromu narav na obraćenje, molimo te)
  6. RUBAC. Da krvavim licem prihvaćanja i nerazumijevanja sa strane onih koji bi me morali priznati i poticati, budem nazočnost krvavog lica Isusova… (Da moja bratska ljubav bude takva da se na njoj očituje Tvoja slika. Da moj odnos prema bližnjem bude takav da doživi na meni Tvoju sliku, molimo te)
  7. DRUGI PAD. Za sve, nadasve mlade, koji se bore, ali opet i padoše; a napasnik koristi njihov pad te ih navodi da počnu sumnjati u sebe i svoj poziv…  (Da nas naš ponovni pad ne učini malodušnim, ali niti indiferentnim prema padu, molimo te)
  8. ŽENE. Jeruzalemskim ženama ne znamo ni dob, ni zvanje, ni imućno stanje, ni imena, a Isus im ipak posvećuje veliku pozornost; molimo za one koji čekaju samo MLADEŽ, jer smatraju da jedino s mladima mogu biti Božji suradnici na izgradnji boljeg svijeta… (Nauči nas svaku osobu vrednovati i u svakoj vidjeti ulogu baš njoj povjerenu, molimo te)
  9. TREĆI PAD. Sjetimo se mnogih koji su pali pred samom Golgotom, tj. pred samom odlukom za zavjete ili ređenje i u opasnosti su da sustanu… (Daj nam spoznati neophodnost pomirenja – sakramenta sv. ispovijedi – u duhovnom životu uopće, molimo te)
  10. SVUČEN. Isus je bez odijela, gol; ali ništa manje bogat, velik, SVET. Za one koji smatraju da ih čine velikim i sadržajnim odijelo, vanjština, položaj u društvu, titula… Da se ne bi našli praznim i bijednim kad ostanu bez svega toga… (Prosvijetli nas da razabiremo da je svetije tijelo nego odijelo, molimo te)
  11. PRIBIT. Za nas same: da se uvjerimo da su nam noge na pravoj stazi, a ruke na pravom poslu kad su pribite na križ, i to onakav kakav nam je Gospodin po našoj braći i službi odmjerio… (Daj Isuse da radije dademo prikovati i odsjeći udove, nego ih za grijeh upotrijebiti, molimo te)
  12. STARJEŠINE. Da osjete i prihvate svako uzdignuće – pa i KRIŽ – kao priliku da potpunije razumiju i sebe i svoju braću, pa znaju ponoviti: Oče, oprosti, jer ne znam i ne znaju što čine… (Ne dopusti Gospodine da ikakva muka, pa i smrt, izbriše iz našeg srca oproštenje, molimo te)
  13. MAJKA. Za sve koje prilike i neprilike, raspoloženje i neraspoloženje vodi do očaja… Da se bace s povjerenjem u krilo svoje i Božje Majke… (Prava pobožnost Mariji nam je tuđa, zato smiluj nam se…)
  14. GROB. Za sav svijet… Da čuje i odazove se milosti koja veli da treba svagdano s Kristom umirati, kako bi već ovdje na zemlji s Kristom bili KRALJEVSKO SVEĆENSTVO… (Uskrsnuli smo s Tobom, daj da ustrajno tražimo ono što je nebesko, molimo te) (Naša tmurnost ne odaje blizinu neba, zato smiluj nam se…)

KRIŽNI PUT – „JA“ I KRIST

  1. Priznajem da si nevin, ali osjećam da „ne prebiva u mojem smrtnom tijelu dobro“ – plemenitost, koja bi oduševila za Tvoju istinu. To možeš samo Ti – svojom milošću – učiniti, kao što si učinio i dao da Ti ovako mogu govoriti…
  2. Oh, kako sam Ti zahvalan! Smogao sam reći: šalji što hoćeš… Znadem da to nije glas mojega ‘smrtnoga tijela’, nego glas Tvojega duha, koji je obradovao moje srce.
  3. Klonuo sam… Ali, sad više ne strepim, jer spoznah da ničega nema što bi uzmoglo pretrgnuti ljubav kojom Ti mene ljubiš.
  4. Tvoj susret sa Majkom, ovog puta je posebno radostan… Pokazuješ joj mene uza se. Da, tu sam.
  5. Osjećam da se tijelo buni, … ali neka! – ipak podlažem ramena, da Ti pomognem nositi križ, što ga nosiš za mene…
  6. Veronika Ti pruža rubac, ali znadem, Gospodine, da Ti je ovaj trenutak moje ‘dobre volje’ ugodniji nego Veronikin rubac…
  7. I kod novoga pada – opet sam se iznevjerio – ne dopuštaš niti da se zastidim; brzo me dižeš i opravdavaš… Osjećam da bi me moja oholost vodila malodušju.
  8. Kako si s malim zadovoljan… Ubrajaš me među svoje, i za neznatnu utjehu, saučešće, ‘čašu vode’ – vraćaš mi stostruko…
  9. Upravo kao da Ti htjedoh oduševljenije i više, obećati, a našao sam se na tlu… skršeni ideali?… pao… (Ne dopuštaš mi reći: nisam dostojan) Već si me pridigao! – prije nego sam ja s Petrom rekao: Idi, Gospodine, grešnik sam…
  10. Priznajem Ti, da sam Te ja svlačio… Kad sam toliko puta lošim primjerom skrivao Tvoju ljepotu pred onima koji bi Te možda i zavoljeli…
  11. Priznajem da sam svojim zlim primjerom i životom sputavao Tvoje noge i ruke, i one nisu mogle doprijeti do onih koje TI htjede izliječiti i usrećiti…
  12. Priznajem da sam često bio među onima koji su u svojoj ‘velikoj mudrosti’ kimali glavama: Neka siđe s križa, pa ćemo mu vjerovati… Tražio sam druge putove od onih kojima si Ti išao…
  13. Ti me grliš, Majko, skupa s onim Tijelom koje se za me predalo… Ti priljubljuješ moje usne onim pomodrjelim usnama, koje su me toliko ljubile, a koje i sad tako rado čekaju moj poljubac… Hvala, Majko!
  14. Umrijeti s Tobom, Isuse! To je Tvoj šapat, koji sam prihvatio,… ali to nije glas mojega „smrtnoga tijela“, ono je spremno da Ti i zadnjim trzajima izmakne… Osvrni se na svoj glas s kojim se ovoga časa i moj stopio; ja osjećam da je u tom tihom skladu sreća, a u pokapanju s Tobom – vidim klicu rađanja!

KRIŽNI PUT – KRIST I „JA“

  1. I danas stojim pred sudištem. Promatram te… Još uvijek oklijevaš? Zar dvojiš na kojoj je strani istina? Ili ne znaš koga bi izabrao: mene ili Barabu? Pretjeravam… Pogledaj svoj život…
  2. Uzimam križ – bez oklijevanja… Možda još želiš ‘voditi pregovore’ ili dokazivati da bi se moglo i drugačije?… a ne baš križ – trpljenje? Brate moj, ja za to nemam vremena… Otac je tako odredio, a duše čekaju… 
  3. Jao!… Pad… Ne preostaje drugo nego ustati i proslijediti… Možda još oklijevaš da se odlučiš kamo bi i što bi?
  4. To si ti, o moja Majko!… Da, ja znam da ćeš me ti slijediti… Ti si pristala na svaku moju sudbinu… Ni najmanje nisi oklijevala, jer znaš da to moj (naš) Otac želi.
  5. Šimune? Ti si to! Da, vidim koliko treba molbe da mi pomogneš da tebe istoga spasim…
  6. Zar ti ništa ne govori primjer ove jednostavne duše? Možda je to tvoj brat, sestra, subrat, majka… koja ima saučešća sa mnom, i na svoj jednostavni način mi briše suze i znoj? Ti tražiš nešto mudrije?
  7. Opet sam na tlu… Nije lako ustati, tišti me tvoj pad, tvoja neodlučnost, tvoje oklijevanje da odgovoriš mojoj ljubavi…
  8. I opet ovdje, brate moj, susrećeš više jednostavnih duša, koje je taknulo moje krvavo lice; a ti, koji si predmet moje posebne pažnje i ljubavi? Ništa još ne odgovaraš?
  9. Učinilo mi se da si priskočio da mi pomogneš ustati kod ovoga trećega pada… Ja sam ustao, da proslijedim put, a ti? … Nije dosta priskočiti, to je naravno saučešće; treba slijediti!
  10. Da, ne šalim se… Ja ću biti razapet… Eto me već svlače… Zar si ti indiferentan na to što se o meni govori i misli?… što se sa mnom radi?
  11. Pratiš pažljivo?… Jedna i druga ruka… jedna i druga noga – prikovane su na križ… To boli… Zašto mi prikovaše rike i noge?… Jer sam ih loše upotrebljavao?
  12. Još trenutak i moje će usne zanijemiti, i zato se ‘navrijeme’ moram pobrinuti za tebe. Čuj: Evo ti Majke… Majko, evo ti sina!
  13. Pokazuješ mi, Majko, to sveto Tijelo puno modrica i rana… Kao da ti je, Majko, teško reći da je to zbog mojega grijeha, ili polovičnosti,…ili nehaja? A ipak je tako!
  14. Zar sam se šalio?… To ti govori Život koji se spušta u grob i koji te zove u ‘brazdu’ – umrijeti svijetu, umrijeti sebi, umrijeti svemu što nije Bog – u ‘brazdu’ iz koje se rađa novi Život!

MOLITVA: Gospodine moj i Bože moj, osjećam da me moje tijelo ne vuče k Tebi; osjećam da mi je volja mlitava, ali molim Te, ne osvrći se na moje osjećaje, nego na Tvoj glas u meni „i prinudi k sebi milostiv naše volje, ako i jesu odmetničke“ (cfr. Nedj. IV po Duh.)

KRIŽNI PUT – CRKVA (MISTIČNI KRIST)

  1. KRIST – CRKVA je pred Pilatom koji ne zna što bi… To su ‘poluprijatelji’… i lijevo i desno… „Što je istina?“ Pitaju i debatiraju, razglabaju i kritiziraju,… dok drugi ruše: Raspni ga! Crkva samilosno gleda, jer to su sve njezina djeca; prepušta im se… da ih spasi…
  2. Uzima Križ – svoju neodlučnu i neprijateljsku djecu… i tako je uvijek radila… Nije li to majka koja shvaća da sav teret mora na nju?
  3. Pada pod teretom križa… Često smo skloni da njezin pad tumačimo ustupanjem, umjesto da još žarkije ljubimo Majku, koja se previja u prahu… za svoju djecu… za mene…
  4. Majka i Majka… Crkva i Marija… Majka Crkve… Zar može biti drugačiji Njezin osjećaj nego Marijin, kad susretne Sina? Nisu li ti svi Njen Sin?… Ženo, evo ti sina… Sretnih li nas, što umjesto našega glasa čuje Njegov glas, iako kroz našu viku i prepirku.
  5. Kako li me bolnim očima promatra Majka Crkva dok se prepirem i svom logikom ‘mudrih dokaza’ odbijam od sebe križ – izvlačeći se iz svojih dužnosti ili posluhu…
  6. Rubac… Oh, kako rado Majka – Crkva prima saučešće – žrtvice jednostavnih duša! Ja sam, možda, uvijek spreman i narugati se onoj jednostavnoj duši, koja je dirnuta saučešćem, i nastoji slušati glas Crkve…
  7. Na tlu… ‘Treba ostaviti – napustiti Križ’… ‘prilagoditi se prilikama’ – to je tako logično! Tako umuju ‘razboriti’ vjerni sinovi, ali Ona – Crkva ga ne napušta…, jer je Križ sredstvo spasa!
  8. Ustraje s križem na leđima i tješi. Stostruko nagrađuje saučešće malenih…. Tko to može shvatiti? Samo onaj, koji na Njenom liku prepoznaje Krista.
  9. I opet je na tlu… Koliko je onih koji će je napustiti samo zato što Ona ne napušta Križ? Kako ne shvaćaju da su oni njen križ i da bi napuštajući Križ morala i njih napustiti?
  10. Koji su to što joj trgaju odjeću najdivnije istine i kušaju obući u laž, pripisujući joj ono što Ona nikad nije učila? Možda su to baš ona djeca koja su posebno osjetila ljepotu njezine istine, te bi trebala propovijedati istinu!
  11. Tko je taj, koji joj pribija ruke i noge? Tko to na zlo tumači sve ono što je dobro učinila? Možda onaj kojega je u najvećim bolovima rađala?
  12. Na Križu! Evo znaka, evo zastave, koju će vjetar raznijeti… To žele i hoće neprijatelji, koji su ipak Njezina djeca, makar ne priznavali. Ali Crkva moli za njih, jer ne znaju što čine, a znade također, da sama mora biti ‘podignuta sa zemlje’ ako će ih privući k sebi…
  13. Crkva je umorna… Ali, kako je sretna kad znade da će ju umornu uvijek dočekati toplo krilo Marije – Majke! Evo Ti sina – EVO TI MAJKE!
  14. Crkva je sretna što može sebi umrijeti, sebe u svemu zatajiti, samo da bude zrno koje će stostruki plod donijeti. Pogledaj na divnu četu apostola, mučenika, priznavaoca, djevica…

MOLITVA: Gospodine Isuse, daj da te što jasnije i potpunije raspoznam u Crkvi, da što jasnije upoznam svoje mjesto – da Ti budem što odaniji u Crkvi, da Te više ljubim u Tvojem TIJELU, koje je CRKVA.

KRIŽNI PUT

Bog se ne kaje za svoja djela. Što je jednom učinio, to je spreman i opet činiti. Prošao je svojim križnim putem, i Gospodin Isus i dalje stupa istim putem u svojem Mističnom Tijelu – svetoj Crkvi.

  1. Krist – Crkva stoji pred Pilatom, koji je neodlučan… To su ‘poluprijatelji’ koji ispituju, propitkuju, boje se da se ne bi ‘zaletjeli’, debatiraju… i opet se čuje: Što je istina? Neprijatelji Crkve znaju što hoće: Raspni ga!… Crkva ih sve samilosno gleda, jer su to sve njezina djeca. Prepušta se, da ih sve spasi.
  2. Uzima križ – a to su upravo sva njezina neodlučna i neprijateljska djeca. Uvijek je tako radila, jer znade da sav teret mora pasti na Majčina leđa.
  3. Pada pod teretom svoga križa… Mislimo li, da se Crkva previja u prahu zbog nas, zbog mene?
  4. Majka i Majka – Marija i Crkva, Majka Crkve. Zar je drukčiji osjećaj Majke Marije kad susretne svoga Sina u Crkvi,  nego li je bio kad ga je susrela u Njegovoj osobi? Sretnih li nas što umjesto naše buke i prepirke čujemo Njegov glas!
  5. Kako li me bolno promatra Majka Crkva, dok se svom logikom ‘razboritosti’ izvlačim križu svojega poziva.
  6. Rubac… Možda sam još uvijek spreman izrugivati se nastojanju jednostavnih duša, koje na svoj način pokušavaju obrisati znojno i krvavo lice Majke Crkve?
  7. Na zemlji… Treba napustiti križ – tako umuju ‘razboriti’; prošlo je vrijeme ‘križa’… Treba se prilagoditi ‘prilikama’. Crkva ne napušta križ, jer je u Križu spas.
  8. Crkva je ustala, i opet prihvatila križ, …. I tješi! Tko može shvatiti? Samo onaj, koji u Njezinom liku prepoznaje Isusa Krista.
  9. I opet na tlu… Koliki će je napustiti samo zato, što ona ne napušta križ? Kako sirote ne shvaćamo da smo mi njezin križ, i kad bi ga napustila, napustila bi nas!
  10. Trgaju joj odjeću… Zagledaj se u lica onih koji to čine… Nisu li to oni, koji su othranjeni njezinim mlijekom, i koji bi morali propovijedati ljepotu njenih istina, a oni ih ruže?
  11. Zagledaj se i u lica onih koji joj pribijaju ruke i noge… Tko često puta na zlo tumači sve njene najbolje nakane? Ne prepoznaješ li, možda, one, koju je s bolju rađala?
  12. Između neba i zemlje… Vije se ‘zastava’ – razapeta Crkva, koju će vjetar raznijeti… tako joj prorokuju neprijatelji. A nisu li i oni njezina djeca, i to najpotrebnija njezine Majčinske njege? Crkva znade da mora biti podignuta sa zemlje, ako hoće sve privući k sebi.
  13. Crkva… a tko je to, ako ne MI? Umorna je, – umorni smo. Ali ipak, kako je sretna kad zna da je čeka toplo krilo Majke Marije! Evo ti sina – evo Ti Majke!
  14. Grob… crkva je sretna da može sebi umrijeti, da bi postala zrno, koje će donijeti stostruki rod… Dragocjena je u očima Gospodnjim, smrt svetaca Njegovih!

MOLITVA: Gospodine, daj da Te što jasnije raspoznam u Tvojoj Crkvi, da što jasnije upoznam svoje mjesto u Tvojoj Crkvi, da Ti budem što odaniji u Tvojoj Crkvi, da Te što više ljubim u Tvojem Tijelu, koje je Crkva.

KRIŽNI PUT ODRŽAN U SAMOSTANU Č.S. U BLATU

  1. Suđenje… Gospodinovi smo… Da li sudiš? Koga?
  2. Križ… Kakav? Ne kako ga ja sebi tešem… Ovaj samostan, ovo mjesto… je KRIŽ koji spašava…
  3. Pad… Da li je u 1000 godina povijesti ovdje neka sestra pala – u grijeh – malodušnost i ne digla se? Za nju molimo!
  4. Majka… Negdje iza kuta… Molimo da je sami ugledamo i sestre koje će kasnije doći.
  5. Šimun… Prisiljen… Na Križnom putu nema lagodnosti… Koliko se prisiliš (Kempenac)
  6. Veronika… Ovdje ili ondje… svejedno… U ovom je samostanu sigurno neka Veronika (sestra) sestri pružila rubac, riječ i SPASILA je.
  7. Pad… Da li je neka gojenica napustila zvanje, jer nije imala Veronike?… Što učiniste…
  8. Žene… Imena? Dob? Bogate? Lijepe? Mlade?… Svatko je Isusu važan!
  9. I opet pad… Možda je pred zavjete… Možda ustrajnost ovisi, ovisila je ili će ovisiti o meni! O mojem križnom putu…
  10. Svlačenje: Ogovaranje? Ali i ‘bogatstvo’ u titulama?
  11. Pribijanje… Koga pribijam ako svakome prigovaram za svaku stopu, za svaki rad? Molimo i za prije i za poslije…
  12. Pred križem: Najslađe: Oprosti, ne znaju što čine… Molimo za one koji nisu znali, za nas, i za buduće koji neće znati!
  13. Majka: na krilu majke – Isus i mi i oni iza nas!
  14. Grob – slavan – svetohranište… Prije se rastaviti od života nego od Isusa!

KRIŽNI PUT

UVOD:

Prepirka u pustinji… Ljuta žeđ pritisnu narod izraelski. Mojsije je u teškoći: Što raditi?

Bog je uvijek prisutan i pokazuje da se brine o svom narodu. Da im utaži žeđ, čini čudo: Iz stijene proteče obilna voda (1. čit.). To je tek slika prave stvarnosti: Mi smo žedni Boga i svojega spasenja; i tu žeđ može samo Bog utažiti i nas usrećiti. Zato nam Otac dariva svog Sina koji je živi IZVOR, žive VODE, a to je milost koja nas suobličuje Bogu. Radi toga je Isus išao našim životnim putem, radi toga je išao križnim putem, radi toga je umro i uskrsnuo. Pratimo Ga na KRIŽNOM PUTU; svaka postaja neka bude jedan izvor na koji ćemo prisloniti svoje ispucane usne i svoja ožednjela srca i usta, da se osvježimo i rado prihvatimo ŽIVOTNI PUT za Isusom.

  1. OSUDA: NA SMRT! Očito je, Isuse, da nisi kriv. To i poganin Pilat javno priznaje. Rekao si: Moja je hrana vršiti volju Očevu. Otac to pripušta radi spasa nas grešnika (cfr. 2. čit.). Prosvijetli me, Isuse, da naučim od Tebe ne pitati i istraživati koliko sam kriv ili pravedan, nego da naučim prihvatiti Očevu volju ili pripuštenje za spas svoj i svoje braće, pa makar i nekriv trpio.
  2. ISUS JE PRIHVATIO KRIŽ. Isus nije pitao kakvog oblika i kakve težine će biti KRIŽ. Prihvatio je ono što su mu pružili. Daj mi, Isuse, razumjeti, da me svaki križ, svaka poteškoća, svako i nerazumijevanje iz ljubavi prihvaćeno, može Tebi upriličiti, a to je najveće znanje i mudrost.
  3. PAO SI, ISUSE. Ponovo se dižeš da do kraja popiješ kalež koji Ti je po našim rukama pripustio Otac, da tim kaležom – mukom, otkupiš svakog pojedinog od nas. Pomozi svakom čovjeku da se nakon pada digne, da bi ispunio zadaću koju si mu povjerio.
  4. MAJKO BOŽJA, MARIJO, daj mi snage u poteškoćama i pred poteškoćama, kao što si i sama imala vidjevši svog Sina izmučena i prezrena. Daj, Majko, mom srcu barem dio topline svog Srca prema Isusu, Sinu Božjem.
  5. ŠIMUN CIRENAC  je nerado prihvatio Isusov križ, ali ga je kasnije ipak ustrajno nosio. Daj, Gospodine, da i ja primam sve što mi šalješ, iako mi nije drago.
  6. VERONIKIN RUBAC. Gospodine, daj da i mi, koji smo grešni, vršeći djela ljubavi prema svakom bratu čovjeku, brišemo Tvoje krvavo i popljuvano lice. Neka nas ovaj prizor s Veronikom i slika na njezinu rupcu uvijek na to podsjeća.
  7. DRUGI PAD POD KRIŽEM. Ono što Te bacilo na zemlju, jest pogled na grijehe moje i svih nas. Molim Te, daj nam snage i milosti da se čuvamo grijeha i grješnih prilika.
  8. JERUZALEMSKE ŽENE. Isuse, daj mi da svakome: djetetu i starcu, zdravu i bolesnu, učenu i neuku, onome kojega cijene i prezrenu znadem reći iskrenu i toplu riječ, kao što si Ti govorio jeruzalemskim ženama.
  9. TREĆI PAD. „Jedva bi tko za pravedna umro… a Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“ (2. čit.). Neka, Gospodine, ove riječi pobijede u nama malodušnost!
  10. ISUSE; TEBE SU SVUKLI… a ja Te molim, da mene i moju braću zaodjeneš odjećom ljubavi, praštanja, razumijevanja, što ti nitko i ni u jednom trenutku nisu mogli oduzeti.
  11. Tebe su, Isuse, na KRIŽ PRIBILI ČAVLIMA,  a mene i svakog od nas pribijaju na križ toliki zahtjevi i tolike nama nerazumljive zapovijedi koje nam prečesto nije lako prihvatiti. Ti si svoje pribijanje primio i pratio pun snage, pa i radosti; udijeli nama da se naša tmurnost i surovost preokrene u vedrinu.
  12. SMRT NA KRIŽU.  Isus u samom času najstrašnije smrti oprašta krvnicima, oprašta svima. ŽEĐA. Ta žeđa nije tek žeđa tijela, organizma, koliko žeđa da se obratimo i spasimo. Isuse, ne dopusti da nam otvrdnu srca.
  13. GOSPA JE SVOG SINA PRIMILA U KRILO.  To je MAJKA koja svog Sina prati kroz čitav život. Sjedinjena je s Njime u radosti JASLICA, ali je Njegova suradnica i Suotkupiteljica uz samrtnu postelju križa, gdje mač boli prolazi i kroz Njezino Majčinsko Srce.
  14. NAKON STRAŠNE MUKE – GROB. Ali, GROB je već nakon tri dana ostao prazan! Njegov grob je slavan. Daj, Gospodine, da u životnim borbama uzdižemo pogled k Tebi u slavi, i da mislimo na mjesto koje si nam do sebe pripravio!

KRIŽNI PUT u duhu liturgijskih tekstova pete korizmene Nedjelje

UVOD:

Vrhunac današnje misli jest: „Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“

Zatim Isus upita Martu: „Vjeruješ li ovo?“

Znači, ove su riječi od bitne važnosti; važnije nego i sama smrt njezina brata Lazara. Očito je da onda strahota smrti nije u preseljenju s ovoga svijeta; to je smrt tijela. Nego je strašnija smrt: gubitak Boga u strahoti vječnog prokletstva.

Ovdje Isus i nas pita: Vjeruješ li ovo? Misliš li na ovo: Da nije toliko strašno izgubiti tjelesni život, koliko je užasno, kobno i promašaj života izgubiti Boga?

U ovim mislima ćemo pratiti Isusa na križnom putu. Dakle, na putu koji je strašan, ali ga je ipak Gospodin izabrao da nas sačuva od one strašne smrti duše, to jest vječnog prokletstva.

Molimo Gospodina da otvori naše grobove,a to su razne misli koje se razlikuju od njegovih misli i putova: neka nas izvede iz tih misli, grobova, naših grijeha, da Ga slijedimo uvijek i posvuda.

  1. PILAT I ISUS
    „Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti“ – Pilat vidi i priznaje istinu: Isus je nevin. Ipak popušta i istinu žrtvuje tijelu – ovozemnosti. 
    MOLITVA: Ti si, Isuse, došao na svijet da posvjedočiš istinu; a istina je da smo stvoreni za Boga. Daj nam, Gospodine, svoga Svetog Duha, da ne živimo po tijelu, nego po Božjem duhu. Amen.
  2. ISUS PRIMA KRIŽ
    Naš križ je bolest, neuspjeh, nervoza, siromaštvo i toliko toga. Za Lazarovu bolest si rekao: „Ova bolest nije na smrt, nego da se po njoj proslavi Sin Božji“. 
    MOLITVA: Daj nam, Gospodine, da s Tvojim Duhom i Tvojom spremnošću primamo sve što Ti pripuštaš, i sve što mi može postati dragocjena milost za obraćenje moje i moje braće. Amen.
  3. PRVI PAD POD KRIŽEM 
    Isus pada pod težinom križa; mi padamo u grijeh. To je pravi grob. Bog govori preko proroka: „Ja ću vas izvesti iz vaših grobova, narode moj“, i odvesti vas u zemlju obećanu: Ta zemlja je pravi kršćanski život, život milosti i prijateljstva s Bogom.
    MOLITVA: Hvala Ti, Gospodine, za Tvoju dobrotu. Daj da poslušamo Tvoj glas uvijek, uvijek. Amen.
  4. SUSRET S MAJKOM 
    Lazar je bolestan. Sestre Marta i Marija mu poručuju: „Onaj koga ljubiš, naš brat Lazar, bolestan je“. Isus se odazvao, došao je, i ne samo ozdravio, nego je uskrisio Lazara od mrtvih!
    MOLITVA: Gospodine, mi smo radosni, jer za nas ne mole samo Lazarove sestre, nego Tvoja ljubljena Majka. Uvjereni smo da ćemo po Njoj sve postići. Amen.
  5. ŠIMUN CIRENAC                                                                                          Promatrajući opiranje Šimunovo, vidimo sami sebe i svoje tijelo koje se opire Tvojem Duhu i Tvojim nadahnućima. Ti si razumio Šimuna, razumiješ i našu slabost.                   MOLITVA: Iz dubine svoje slabosti vapijemo Ti: Počuj i usliši i taj naš slabi glas i spasi nas. Amen.
  6. VERONIKA
    Promatrajući samilost ove žene Veronike, u njoj vidimo sliku Tvoje samilosti i ljubavi prema svima koji trpe od bilo koje bolesti, a nadasve od nutarnjeg nezadovoljstva zbog svoje grješnosti. 
    MOLITVA: Daj nam, Gospodine, ovog Tvog razumijevanja prema svakom mom bratu i sestri, da se i po tom razumijevanju očituje tvoj božanski Duh u meni. Amen.
  7. DRUGI PAD  Toliko puta odlučim: Biti bolji, biti vjeran Tvojim nadahnućima. Tek što sam obećao, moram se postidjeti, jer sam se našao na tlu.                                      MOLITVA: opet čujem Tvoj glas: „Ja ću vas izvesti iz vaših grobova, narode moj…“ U poniznosti od srca vapim: „Ako se grijeha budeš spominjao, Gospodine, Gospodine, tko će opstati?“ Amen.
  8. JERUZALEMSKE ŽENE
    Evanđelje veli: „Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.“ Ova postaja nam pokazuje, da su svi koji imalo Njegova duha posjeduju, predmet Njegove posebne ljubavi. To su i ove neimenovane žene koje ga sažaljuju.
    MOLITVA: Udahni nam, Gospodine, svojega duha, da i mi znademo sa zahvalnošću primiti i najmanju uslugu ili saučešće koje nam se iskazuje. Amen.
  9. TREĆI PAD
    Padam i po treći, i po četvrti i po stoti put… i čini mi se da je svako nastojanje uzalud. Možda je sve prekasno, jer se raspadam u grijehu poput Lazara, koji je već četvrti dan u grobu. Ipak Isus poviče jakim glasom: „Lazare, hajde van!“ I mrtvac uskrsne.
    MOLITVA: Daj, Isuse, da nikad ne postanem malodušan. Daj da često sebi i svojoj braći i sestrama ponavljam Prorokove riječi: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje. Amen.
  10. ISUSA NA GOLGOTI SVLAČE 
    Zar nije tijelo više od odijela? – kazao je Gospodin, vidjevši koliko se brinemo za vanjštinu. I doista, Njegovo je sveto Tijelo svetošću odsijevalo na Golgoti, više nego sav mramor i pozlaćeni krov jeruzalemskog hrama.
    MOLITVA: Daj, Gospodine, da Tvoj Duh Sveti u nama prebiva, da i naše tijelo bude doista Hram Presvetoga Trojstva; a naše najmilije i najdragocjenije odijelo, neka bude kreposno ponašanje. Amen.
  11. PRIBIJANJE NA KRIŽ
    „Više no zoru straža noćna duša moja čeka Gospodina.“ Ove se riječi savršeno mogu primijeniti na Gospodina Isusa, koji u strašnim bolima zavapi: Oče, ako je moguće, udalji od mene ovu čašu…“
    MOLITVA: Istina, Isuse, to si u strašnim mukama govorio, ali se nisi na tom zaustavio, nego si dodao: Ali ne moja volja, nego Tvoja neka se vrši. Udahni mi svoga duha, da se ovoj Tvojoj molitvi i predanju u Očeve ruke uvijek pridružim. Amen.
  12. UMIRE NA KRIŽU 
    Izruguju ga, a On oprašta razbojniku koji se kaje, daje raj – vječni život. I u Njegovoj teškoj agoniji – smrtnoj borbi, čitavo Njegovo biće odiše onom sviješću kojom je govorio kod Lazarova groba: „Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će…“
    MOLITVA: Daj nam, Gospodine, čvrstu vjeru, da vidimo kako si Ti pravi, istinski, vječni i sretni život, pa će nam sve trpljenje biti lakše, pa i pred samom tjelesnom smrću nećemo strepiti. Amen.
  13. U KRILU MAJKE
    Opet se sjećamo: sestre poručuju Isusu za Lazara: „Onaj koga ljubiš, bolestan je.“ A Gospa drži mrtva Sina u naručju i govori vječnom Ocu: Tvoj Sin, koga ljubiš, u kom si se nasladio, mrtav je…  
    MOLITVA: Isus je pred grobom Lazarovim zaplakao, a ljudi rekoše: „Gle, kako ga je ljubio!“ A koliko Ti, vječni Oče ljubiš svog Sina? Radi te ljubavi, oprosti nam, smiluj se našoj hladnoći, zagrij nas, da bismo Ti služili. Amen. 
  14. GROB. OTVOREN, SLAVAN GROB  
    „Oče, hvala Ti što si me uslišao!“ Tako Isus govori malo dana prije svoje smrti. U čemu ga je Otac uslišao, kad je tako osramoćen, razapet i u grob pokopan? Pravi život je: živjeti sjedinjen s Ocem, vršiti Njegovu volju. I to je Isus izvršio do kraja. Zato Otac nije dopustio ni da Njegovo Tijelo istrune. I ovdje, na grobu, kao i neprestano među nama, Isus ponavlja: „Ja sam uskrsnuće i život…!“ 
    MOLITVA: Daj mi, Isuse, da živim vjerujući u Tebe, pa neću kloniti ni pred kakvim teškoćama. Ti si radost, daj mi sebe okusiti, slatki Isuse! Amen.

ZAKLJUČAK: 

Iz dubine vapijem k tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho Tvoje na glas moga vapaja!
Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje,
Da bismo ti služili.

Nek’ se za nas zauzima Tvoja i naša Majka, koju si nada sve ljubio, a koja je s Tobom za nas trpjela, jer nas ljubi. Njoj si nas sâm povjerio.

Nek’ nas zagovara naš sveti Otac Franjo, koji Ti je toliko omilio, da si ga svojim RANAMA ukrasio. Amen.

KRIŽNI PUT – KOŠLJUN (18.10.1977.)

  1. Pere ruke… spremna je još jedna posuda vode… Koliko to koristi? Što za mene znači ovaj čin?… Što smatram: kako mogu oprati ruke?… Čovjeka kalja srce… Farizeji, čistite zdjelu… Bijeli grobovi, umjetnički… a iznutra?
  2. Vojnik udara bičem Isusa. Okrenut k nama opravdava se: moram, prisiljen sam!!! Čime? Službom? Obzirom? Vlastitom slabošću?
  3. Isus je pao. Vojnik je ‘lutka’… ne znam što je umjetnik htio, ali vidim sebe nerijetko takvim: lutkom, dok Isus – Crkva pada, posrće, krvari, dok je u porođajnim bolima.
  4. Evo susret! Susret je samo u odgovoru, inače je samo prolaz ili mimohod. Njegov govor: Blago tebi što povjerova.
  5. Naš klasični čin i način: Kad moram – moram.
  6. Otkud zaslužujem toliku pozornost (Veronika)? – Tko pruži i čašu hladne vode… neće biti bez plaće.
  7. Sam… Skrismo se da možemo reći: Nisam vidio potrebu brata?
  8. Neće pustiti nezapaženom ni najmanju našu pozornost.
  9. Trpjet će pa makar ne viđen bio, i makar napušten i osamljen.
  10. Ovdje su muškarci aktivni (I, II)
  11. Ovdje se natječu
  12. Sa mnom trpjeti, sa mnom kraljevati
  13. Crv sam, ali i zrno sam… Pada s dobrog stabla – oplemenjenog /Križ/ po njemu.
  14. Moj grob je slavan, jer u njemu smrt osta sahranjena!

KRIŽNI PUT

  1. Isus se ne parniči, iako očito pokazuje apsolutnu vlast: Ne bi imao vlasti… kad ti ne bi bilo dano odozgo… Ali On živi kako je naučavao: Tko te udari po jednom obrazu… tko te prisili milju… tko ti hoće košulju, daj mu i kabanicu… On zna što radi, jer parničenje ne spašava, nego predanje.
  2. On se ne predaje; jer, što je život tijela prema životu duše? Nije li bolje da jedan umre nego da sav narod pogine? Ne oklijeva uzeti križ za naš spas. A mi?… oklijevanje, polovičnost u zvanju?
  3. Križ je težak! Ali, On ga je prihvatio sa svim njegovim posljedicama: težina, pad i razapinjanje!
  4. Majka!… On se ne čudi, to je sasvim prirodno da je uza Nj. Ali, smijemo li mi zaboraviti da smo Mu braća?
  5. Zagledajmo se u crte Šimunova lica – opiranje milosti: to je naše…
  6. Na našem daru utisne svoj pečat… Rađa se u onima koji Ga priznaju… Nije li kobno i pomisliti, da bi Ga mogli i ne primiti? A ipak…
  7. ‘Novo rađanje’ se plaća bolju!
  8. Uvijek će se naći dobrih: ali ako ih treba tražiti izvan nas?!
  9. Opet se pred nas stavlja istinski ON!
  10. „Nije li život više nego odijelo?“ Ali i one imaju svoju ulogu; uzmite ih i porazdijelite što više među sobom, da vas sjećaju moje ljubavi!
  11. Prikujte me na križ, ali me ni u svom naziranju nemojte dijeliti od Križa! Krist i to: razapet!
  12. Još uvijek je svjestan svoje apsolutne vlasti, koju koristi za opću ‘amnestiju’: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine…
  13. Ona ga ljubi umjesto nas… Hoće da na njezinim usnama osjeti nešto naše…
  14. HVALA, ISUSE! Umirem sebi, jer želim ŽIVJETI!

ZAKLJUČNA MOLITVA: Smiluj mi se Bože! Prevelikim svojim milosrđem, zbriši moju zloću!

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA