Iz fra Ivina Dnevnika
Marija Magdalena ustraje stojeći kod groba, jer ne pozna i ne želi – nakon obraćenja – poznavati išta osim Krista Isusa. Milost je upit anđela: „Ženo, što plačeš?“ Nova, osobita milost je upit ‘vrtlara’, Gospodina: „Ženo, što plačeš? Koga tražiš?“…. i „ako si ga ti odnio… ja ću ga uzeti“. Što očituju ove riječi? Ja pripadam samo njemu i on meni! Rezultat? Čuje svoje ime iz njegovih usta: „Marijo!“ Odmah odgovara: „Rabbuni“! Čula je, vidjela i doživjela Gospodina, jer je samo za njega živjela.
Sve ovisi o jednome: Prepoznati Isusa. Nije dovoljno čuti za Njega ili slušati o njemu, pa i govoriti o Njemu, nije dovoljno ni pasivno stajati uza nj. Treba ga prepoznati, jer PREPOZNATI GA znači PRIMITI GA u sebe, prepoznati ga znači PREDATI MU SE.
Molitva
Bože, tvoj Jedinorođenac povjerio je Mariji Magdaleni da bude prva blagovjesnica vazmene radosti. Daj da i mi, po njezinu primjeru i zagovoru, propovijedamo živoga Krista i da ga jednom kao kralja u tvojoj slavi ugledamo. Amen.
