Ispunjenje prve radosne vijesti je u prvim recima Novog Zavjeta (Lk 1, 28): „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ – što je Gabrijelovim ustima s neba doneseno; „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje“ (Lk 1, 42) – što je nadahnutim jezikom Elizabete dopunjeno i majčinskim srcem Crkve, koja bez predaha bdije nad srećom svoje djece, zaključeno. 

Smislenost i veličina našega ‘biti’ i našega ‘postojati’ je najdivnije i najpotpunije ostvareno u Mariji. Zato i pozdrav: „Zdravo (Raduj se…) milosti puna“ ukazuje na odličnost koja je uzdiže nad sve stvoreno. Jer je „milosti puna“ kod Marije bilo njezino VLASTITO IME, jedinstveno darovano svemogućstvom i dobrotom Boga, od kojega je svako dobro.

Izgovarajući: „Zdravo milosti puna“, uočavamo obrise našega životnoga  ideala – rasta do punine dobi Kristove… i cestu vječnoj sreći.

GOSPODIN S TOBOM! – sadrži koliko uzročnost, toliko zaštitu i sigurnost njezine, a i naše najveće odlike: MILOSTI, po kojoj smo Bogu slični.

BLAGOSLOVLJENA TI MEĐU ŽENAMA! – jedno te isto je kao i reći: Ti najveća, najljepša, sretna i najsretnija; štoviše, sretna posebno stoga što sva ova blagodat u Tebi ne ide na manje, jer to sve posjeduješ da nikada ne izgubiš. Nasuprot tome, ići  na manje, to je ‘povlastica’ svih zemaljsko-ljudskih veličina, koje se hvale ljepotom, ugledom, bogatstvom, moću, spretnošću, razumom i snagom.  

I BLAGOSLOVLJEN PLOD UTROBE TVOJE – jest, u stvari, ZAHVALA Bogu, jer je Marija BLAGOSLOVLJENA najviše od svih upravo po svom PLODU i zbog svoga PLODA – Sina Isusa – koji je sam i sav BLAGOSLOV. 

Molitva Crkve „SVETA MARIJO, MAJKO BOŽJA“ označuje svesrdno prihvaćanje Marije kakvu nam je VJEČNI SAVJET darovao, Majke koja nam je uzor i vodič na putu, kojoj smo povjereni: „Evo ti majke!“ (Iv 19, 26).

Moleći iskreno i ponizno „MOLI ZA NAS GREŠNIKE“, a svi smo mi grešni („Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i u nama nema istine“ – Iv 1, 8), priznajemo svoju slabost, kratkovidnost i prihvaćanje ideala koji ‘idu na manje’, koji griješe u izboru, koji zaboraviše da je MILOSTI PUNA uzor, „život, slast i nada“ (usp. Zdravo Kraljice). Ponavljajući iskreno „MOLI ZA NAS GREŠNIKE“, molimo da po Njoj ispravimo svoje grešne staze, a ispravit ćemo ih jer: „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan – oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti“ (1 Iv 1, 9). Želimo ispraviti svoj hod na svakom koraku SADA, a nadasve ako bi se zatekli na stranputici u trenutku nakon kojega nema nade; zato ne propuštamo: I NA ČASU SMRTI NAŠE.