ADVENAT – DOŠAŠĆE
Došašće je uvijek:
od ‘ne biti’ – BITI,
od ‘nešto biti’ – BITI VIŠE,
od ‘biti više’ – čeznuti do PUNINE ŽIVOTA: BOG MOJ, SVE!
Stvarnost Došašća Sina Božjega u naš život jest u tome da odlažemo djela tame i zaodjevamo se oružjem svjetlosti! Jednostavno: Kloni se grijeha, čini dobro!
„Radujte se u Gospodinu uvijek! Opet velim: Radujte se! Gospodin je blizu!“
Blizu je,
Ako si mrtav – da oživiš
Ako si bolestan – da ozdraviš
Ako si mlitav – da se zažariš
Ako si dobar – da budeš bolji
Ako si svet – da budeš svetiji
BETLEHEM
(umjesto Božićne čestitke)
MIHEJ: „A ti, Betleheme, Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena“ (5, 1).
MATEJ: „Betleheme, zemljo Judina, ti nipošto nisi najmanji među Judinim gradovima, jer će iz tebe izaći vođa koji će biti pastir naroda moga – Izraela“ (2, 6).
BETLEHEM: 777 m nad Sredozemnim, a 1169 m nad Mrtvim morem, opružio se sa svojim kućama od bijelog i crvenog stijenja preko dva brežuljka Judejskog gorja čije su padine pokrili vinogradi, smokve, bajame, šipci i masline. U dubini, prema istoku i jugu, ispresijecaju se doline što u proljeće valuju žitom i ječmom, a u ostalim godišnjim dobima su suhe, rumenkaste i puste. To je pozornica pabirčarke Rut i pastira prve Božićne noći.
Utvrđeni grad Roboamov (2 Ljet 11, 5-6) „gradom slavnim od Boga i većim od grada svakoga“ postade rođenjem našega Gospodina Isusa Krista: „Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi Sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih“ (Lk 2, 4-7).
Car Hadrijan obeščasti sveto mjesto Porođenja zasadivši gaj u čast Adonin (135. g.) nad špiljom. Na istom mjestu Konstantin započe gradnju grandiozne bazilike.
384. godine se u blizini špilje nastani sv. Jeronim, i u blizini mjesta Porođenja PORODI SE VULGATA (latinsko izdanje Biblije).
386. godine stigne plemenita rimska matrona Paula sa kćerkom Eustohijom i brojnim rimskim djevicama. Podigne dva samostana: jedan za Jeronima i njegove sljedbenike, drugi za se i svoje drugarice, a k tome i gostinjac za hodočasnike što počeše hodočastiti s raznih strana svijeta.
Samaritanci između 521. i 530. godine opustošiše grad i razoriše Konstantinovu baziliku. Justinijan podiže nove zidine, sagradi baziliku koja je još i danas, diže nove crkve i samostane, te će 600. godine hodočasnici Betlehem zvati: LOCUS SPENDIDISSIMUS. Baziliku poštedješe Perzijanci (614.), kao i egipatski kalif el Hakim (1009.), jer i muslimani poštuju mjesto Isusova rođenja.
Na sam Božić 1101. godine prvi križarski kralj, Balduin, okrunio se u Betlehemu, a križari ukrasiše baziliku mramorom i mozaicima koji se i dan danas vide.
Godine 1347. bazilika je predana franjevcima koji je obnoviše 1480. Betlehem je, prema izvještaju fra Nikole iz Poggibonsi, bio ruševina. Ivan Zuallardo piše da od Betlehema ne preostade ni traga, „tek nekakvi kućerci u kojima stanuju siromašni ‘Mori’, a uzdržavaju se s ono malo što dobiju radeći ili ubijajući hodočasnike…“
Bogojavljenje, 1964. Papa Pavao VI. u Betlehemu: „U Betlehemu želimo reći tri riječi: jednu Kristu, drugu Crkvi, a treću svijetu.
KRISTU: … Mi svečano ponavljamo, kao našu, ispovijest svetoga Petra: TI SI KRIST, SIN BOGA ŽIVOGA…
CRKVI: … moramo dati Crkvi novi izgled osjećanja, odluka, običaja, ljepote duha u svakom smislu: misli, riječi, molitvi, načinu odgoja, umjetnosti i crkvenog zakonodavstva…
SVIJETU: Želimo se još jednom predstaviti ovom svijetu: Predstavnici smo i promicatelji kršćanske vjere… Nastavljamo Kristovo poslanstvo. Vjesnici smo Njegove poruke … Ne tražimo ništa, osim da možemo ovu vjeru slobodno ispovijedati i podati je onome koji je dragovoljno prihvaća“ (iz Poruke Pavla VI. iz Betlehema, 6.1.1964.)
BETLEHEM:
„Tko smije odsad tužan bit?
U jaslama, gle, leži skrit
BOG – DJEČAK, što rasvijetli svijet
i svega svijeta diže grijeh!“
ŠTALA
I gledam štalu – Jaslice, vječnu slavu štale! Ne bješe slavna, nego je vječno slavna!
Ne slavimo samo ono što je bilo, nego ono što jest – Slobodu!
Štala je sloboda, štala je radost, Ljubav!
Bog se utjelovio da pokaže kako je gospodar svemu i ne robuje ničem zemaljskom. Služi se onim što je stvorio koliko je najnužnije.
Štala je stvarnost bogatstva koje je jedini Bog;
štala je stvarnost čistoće – nepripadanje ičemu i ikome osim Bogu;
štala je stvarnost radosti koja nadilazi radost počivanja u Božjoj volji;
Mudrost objavljena malenima – pastirima, koji su najbliži Putniku i Bjeguncu.
I, štala je znak POČETKA i vlastitog poniženja – iz ljubavi. Kao što Biblija počinje stvaranjem, tako je Isus novi početak i to s Abrahamom, ocem svih onih koji će vjerovati, a ne samo židovskog naroda.
Bez stida se opisuje štala kao prvo mjesto prebivališta Boga – Čovjeka, da se i time istakne da je On novi POČETAK. Da se istakne misao i stvarnost prvog prebivališta, spominju se i JASLE. Prebivalište Kristovo, gdje god bilo, uvijek je slavno jer je On jedini SLAVAN. Betlehemska štala, makar obitavalište životinjsko, govori o svjetlu duše djevičanske, Bogu posvećene duše, koju ništa ne može potamnjeti, nikakav miris onečistiti, kad je ispunja DUH GOSPODNJI.
Iz NIŠTA – poganska Galileja koja predstavlja svu ljudsku zloću – Gospodin izvede veliko svjetlo, svoga Sina! Ništa je sva veličina svijeta: Car August, Kvirinijev popis pučanstva – to je samo okvirna podloga događaja nad svim događajima. To isto vrijedi i za one kod kojih Marija i Josip ne mogu naći zaklon u Betlehemu.
MARIJA I JOSIP
Nalazimo uz Jaslice Mariju i Josipa. Kad je Ona, vidom na Isusove zasluge već unaprijed sačuvana od svake istočne ljage, nije li to i zato da može što potpunije shvatiti i predati se ovoj Tajni? Marijin „Neka mi bude po riječi tvojoj“ (Lk 1, 38) daje naslutiti nepojmljivo bogatstvo Marijine šutnje u Evanđelju o Mariji.
Sva Tvoja veličina, Marijo, jest Tvoj SIN – naš Gospodin! Marija je sve ove događaje pohranjivala u sebi i prebirala u svom srcu. Marija se označava kao ona koja rađa i ostalu braću Isusovu – nas sve – i hrani mlijekom svog srca – događajima u sebi pohranjenim. U svim molitvama, na svoj način, molimo da se predamo Gospodinu kako bi u nama isto izveo što i u Mariji!
Kad god mi, sred planova i problema, padne pogled na Presvetu Djevicu, sv. Josipa ili Svetu Obitelj, osupne me jednostavnost predanja koja rješava sve!
Divan uzor suradnje s Bogom je sveti Josip. On moli, pita Gospodina da dozna njegovu volju s Marijom, svojom ženom. Gospodin mu objavljuje i Josip velikodušno prihvaća. Riječ Evanđelja o Josipu „PRAVEDAN“ (Mt 1, 19) novim, nepojmljivim bogatstvom, ispunja osobnu Josipovu ‘iskaznicu’ u Tajni njegove šutnje u Evanđelju i Evanđelja o njemu. Ta riječ pravedan je jedino svjedočanstvo, cjelovito svjedočanstvo, o Josipovoj vjeri po kojoj je potpunije od Abrahama ugledao „dan Njegov“ i obradovao se.
Po sunčanim njivama što se cakle od jutarnje rose, pratim BLAŽENI PAR. Ona je na magarčiću, vedra, mirna, blažena… Vidiš, nešto je pod njenim plaštem, što je sva Njezina pažnja… Na srcu, ili pod srcem? … Josip ozbiljan, ali staložen, s uzicom u ruci, stupa prvi. Kamo? … Bog zna. I to je Josipu dovoljno: Bog zna.
Po čemu je Sveta Zemlja – Obećana zemlja, onaj pedalj zemlje između Sredozemlja i Jordana, postao SVETO TLO?… Zar ne samo zato što ga posveti život Patrijarha, Proroka i ove najsvetije Obitelji? „Blago svima koji se boje Gospodina, koji njegovim hode stazama“.
PASTIRI
Svjetlo – NEBO – se prosu na zemlju kod Blagovijesti pastirima: „Slava ih Gospodnja obasja.“ Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu.
Bog ne gleda tko je tko. Njemu je mio svatko tko ga iskreno traži, koji priznaje da je po sebi ništa. Taj može primiti i prima milost.
Uzor izabranih su PASTIRI. Nebo započinje (Anđeli navijestiše), oni nastavljaju – „potiču jedni druge“ iskusiti naviješteno. Odlučni su, „pohitješe“. „Pošto sve pogledaše, ispripovjediše…“ Njihov zanos se prenosi. Prenose svoje iskustvo, što će kasnije napisati i sv. Ivan: Što vidjesmo, čusmo, opipasmo… naviještamo. Osjetiše ČOVJEKOLJUBLJE Božje i sami ga očituju radosnim navještajem. Doživješe Mir kao miljenici Božji. Sami proslijediše svoj život obogaćeni i nagrađeni, slave Boga za sve.
Ovo je i nama poziv i poticaj: „Hajdemo do Betlehema, pogledajmo…“ što znači: razmatrajmo ovu dobrostivost i svoju baštinu. Što smo razmotrili, obznanjujmo drugima, pohranjujmo u sebi da možemo i sami razmatrati i uvijek hvaliti Boga, zahvaljivati. Potičimo jedni druge, radujmo se i produbljujmo uzajamnu vjeru, uvećajmo dar – darovano bogatstvo ovih događaja – razmatrajući o njima među sobom, da bi donijeli plod (Marija u Evanđelju). Evo naše nepojmljive uloge! Mi smo, dakle, GLASONOŠE RADOSTI!
Nema nijedne radosti koja se može mjeriti s radošću srca u kojem prebiva Bog. Oni koji Boga vide, a to su oni koji su čista srca, hodaju Njegovim stazama jer su jedini pravi put; prekivaju mačeve u plugove, to jest svoju sebičnost u ljubav prema svima i svakome; trse se svakoga privesti sreći koje su sami dionici: Hajde,… u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
SLAVA BOGU NA VISINAMA, A NA ZEMLJI MIR LJUDIMA, MILJENICIMA NJEGOVIM
Tome nas upućuju i riječi svetoga Lava, pape, na dan Božića:
„Vidjeli su (anđeli) da je nebeski Jeruzalem sagrađen od svih naroda svijeta. Koliko se moraju radovati ljudi tom neizrecivom djelu Božje dobrote, kad mu se toliko vesele i nebeski anđeli?“
MUDRACI
Mudraci su MUDRI, jer slijede glas Božji. Taj glas je zvijezda – svjetlo, rasvjetljenje, pobuda, nadahnuće. Ovo svjetlo nikoga ne mimoilazi i treba mu se otvoriti, dati svoje darove:
Zlato je sve što posjedujemo – od života do talenata.
Smirna je bolest, trpljenje, nepriznavanje – sve nepogode i sve što je protivno našem JA.
Tamjan – poklon i zahvala Bogu u svim (ne)prilikama.
BOŽIĆ
SVJETLOST. „U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanima i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: NEKA BUDE SVJETLOST!“ (Post 1, 1 – 3).
Iz vječne noći, po volji i dobroti Božjoj, započima dan – svjetlost – život – čovjek – Eden. Čovjek iznevjeri povjerenje. Bog je Bog, dosljedan u dobroti. To svjedoči ova NOĆ: Nula sati – polnoć. „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku, onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu“. Divno! Ova svjetlost koju vidje narod, svjetlost jarka, osvanu onima što obitavahu kraj smrti, koji bijahu mrtvi! Dakle, ova svjetlost ih budi od smrti, ili, s ovom svjetlošću počima novi dan, novi život. No, ova svjetlost nije samo „Neka bude svjetlost“ – da obasja „pustu i praznu zemlju i razdere tamu koja se prostirala nad vodama. Ova svjetlost je Svjetlo od Svjetla, Sin od Oca – Boga. Tako se i zove: Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira. U ovom Svjetlu, Bogu, sve poprima pravu boju, pravu vrijednost. U ovom Svjetlu treba promatrati Dijete koje nam je darovano, Dijete koje je početak nove djece. U ovom Svjetlu promatrati štalu i jasle, hladnoću zimske noći i ljudi, jednostavnost neškolovanih pastira kojima se objavljuje Blagovijest; naredbu cara Augusta o popisu, kojemu se pokorava najsvetiji Par, pa i samo Svjetlo pod Marijinim srcem. U ovom Svjetlu – Isusu Bogu – promatrati „očitovanje Ljubavi Božje, koja je spasiteljica svih ljudi“, Ljubavi, koja sebe preda za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi narod izabrani koji REVNUJE oko dobrih djela. Zemlja, dakle, dolaskom Kristovim postaje novi EDEN.
Ta Svjetlost će u novom Edenu biti PUTOKAZ – Savjetnik; bit će Bog silni – snaga i ustrajnost na životnom putu; bit će Otac vječni – toplina Božje obitelji, našeg božanskog posinovljenja; Knez mira – potpuno zadovoljenje i radost u vremenu i vječnosti. Slava Bogu, i mir ljudima, jer su miljenici Božji!
Danas nam se rodio Spasitelj – Krist Gospodin!
Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu, jer danas siđe na zemlju svjetlost velika! Aleluja!
BOŽIĆ MOGA DJETINJSTVA
Kao dijete u Kaštelima, sjećam se da bi počimali pjevati po kućama božićne pjesmice već na sv. Katu, dakle mjesec dana pred Božić! Kad bi išli na ranu misu – tad još nije bila uobičajena polnoćka u K. Starom – majka me poučila da iza propovijedi rečem: IVAN! Tada nisam znao što bi to trebalo značiti, ali se sjećam da bi na koncu čitava crkva odgovarala glasno: „IVAN“… Sad otkrivam da je to odgovor na župnikovu Božićnu čestitku. On svima zaželi ‘SRETAN BOŽIĆ’, a čitava crkva odgovori: „I vam!“ – tj. „i vama!“ To sam otkrio, kao i toliko toga, kad sam ratne godine 1943-44. bio o Božiću u svom rodnom mjestu prvi put nakon što sam otišao na Badiju 1931.
BOŽIĆ MOGA SVEĆENIŠTVA
Kratak, a srdačan razgovorčić s Isusom, Josipom i Marijom u mojim Jaslicama, i na posao! Osjećam njihovu suradnju. Bože moj, da tko sluša i prati ove naše razgovore, smijao bi se. Smatrao bi me djetinjastim ili ludim… Neka! Ja sam bio sretan, vidio sam Isusa kako mi se smješka kad mi nešto padne… „Isuse, voliš li ovako, ili ovako?“ – glasno sam ga pitao i razgovarao s Njime, Josipom i Marijom… Jednostavno i otvoreno Mu rečem: Isuse, ti vidiš, treba ovo srediti, a ja malo znadem jer nisam ni studij svršio. Ali, Ti si tako htio! Sad pomozi! I osjećam da pomogne.
Naš život je onoliko životom, koliko je u nj došao i koliko se preko njega objavljuje Emanuel – Bog koji je sišao među nas.
Na ulazu u štalicu gori voštanica. Ne želim da to bude samo vanjština ni simbol, želim biti otvoreno Evanđelje i otvoreni ‘BETLEM’ svima s kojima živim i s kojima se susrećem. Gospodine, pomozi!
Kad na sam Božić primite u svoja prsa drago Djetešce Isusa, molite ga i šapnite mu: „Isuse, budi moje bogatstvo i ostani uvijek u meni!“ To vam i ja srcem želim, i čestitajući vam svima Njegovo porođenje, iskreno vas ljubim.
Vaš o. Ivo – Srećko
Svi skupa ćemo se naći sjedinjeni pred Božićnim jaslicama. Molit ćemo jedni za druge, a zajednički za sve one koji još ne poznaju Božić i koji ne znaju što bi od Božića očekivali. Neka radost Božićnog Mira i svjetla uvijek ostane nad svima nama! Ljubi vas sve vaš o. Ivo
Bog silazi k nama da nas usreći. Primimo ga svim srcem da Njegov Mir i dobrota usreći svakog čovjeka!
Isusovo rođenje je uvijek novo ohrabrenje za pravi život!
